Ponekad nas može naša prošlost zarobiti toliko da ne možemo naprijed. Naša razočaranja, izdaje, patnje, naši tajni grijesi…ostaju kao trnje koje neprestano bode. Prošlost počinje nama dominirati. A prošlost se ne može promijeniti! U ovakvom stanju čovjek može završiti u očaju: on je došao do zida pred kojima mora stati. Kad je jedan mladić potražio psihijatra u ovakvom stanju i očajnički očekivao pomoć, psihijatar ga je uputio: mladiću, ti si mlad, pred tobom je budućnost. Pođi na zabave. Eto u mjestu gostuje cirkus: otiđi u cirkus pa se nasmij gegovima žonglera, njihovim komičnim točkama. Ljudi se hvataju za trbuh od smijeha! Mladić to sluša i reče psihijatru: dragi doktore ja sam taj cirkusant koji druge nasmijava do suza ali iza toga ja sam prazan, upadam u depresiju, beznađe…Što učiniti da iziđemo iz takvog stanja poput ovog mladića? Ne možmo prošlost promijeniti ali možemo sadašnjost i pripremati budućnost. Kako se udaljiti od očaja? Kako poučiti um, umiriti srce, učvrstiti dušu? Nauka sa svim iznašašćima je ograničena: ona može prihvatiti samo ono što se može eksperimentalno dokazati. Ali čovjek mora ići dalje. Zato dolaze filozofska pitanja o zadnjim stvarima. Koliko čovjek troši energije da dokuči zadnja pitanja? Ali, ostaju nedorečena. Ali, jedino čovjek može istinski poučiti um, upokojiti srce i učvrstiti duhovni život vjerom što je zapravo ljubav. Prije nas su ljudi imali iste probleme. Biblijska mudrost nas uvodi u srž problema. “Nemirno je sece naše dok ne otpočine u Tebi Bože!” – riječi su velikog Augustina. On je prošao sve ljudske frustracije, padove, uspone…Biblijski psalmi su puni iskustava koja nam mogu pomoći da iziđemo iz slijepe ulice. Na pr. Davidov psalam: “Smilijuj mi se Bože”. Izrekao ga je nakon teške izdaje, teškog pada….”Smiliju mi se Bože, po velikom milosrđu svojem i po prevelikoj dobroti svojoj izbriši krivicu moju…Ja znam krivicu svoju i grijeh je moj svagda preda mnom. Poškropi me hizopom da se očistim da budem bjelji od snijega…Objavi mi radost i veselje i kliktat će kosti satrvene…”
Bez obzira na padove, izdaje, Bog nas voli kao svoju djecu. Mi ne možemo svojim djelima zaslužiti Božju ljubav. Ona je nezasluženi dar. On nas nikad neće odbaciti bez obzira na naše padove. Ali, mi možemo svojom voljom odbaciti i prezreti Božju ljubav. To je tragedija, pakao. Pakao nije neka vatra nego odjeljenost od Božje ljubavi. To je mrak, tama…
Tužna godišnjica – Na danađnji dan 7. studenog 1991. srpski zlikovci poklali su mještane sela Vukovići i Poljanak nedaleko Plitvica. Pobili su 8 mještana u selu Vukovići, opljačkali kuće i zapaplili. U Poljanku su ubili dvojicu mještana. Jedan svjedok skriven svjedoči da je ubijenom mještaninu Poljanka našao u džepu 100 DM i rekao: “Bit će toga još danas!” Radi se o Srbima koji su tu negdje živjeli, radili na Plitvicama. U odsutnosti su osuđena osmorica na sudu u Gospiću ali ruka pravde ih još nije dostigla.
Spomen obilježje Vukovićima
Slunj se sjeća svake godine pa tako i ove progonstva i slavnog povratka