Drugi dan svetog trodnevlja – Veliki Petak – spomendan je Isusove muke i smrti. Danas su zamukla zvona s naših dragih zvonika, danas govori tišina. Ima trenutaka kad jednostavno ostanemo bez riječi pred događajem koji nadilazi naš um i srce. A Krist je prihvatio smrt u sramoti, napuštenosti i silnoj patnji. On je razorio smrt i djela đavolska. Naime, smrt nema zadnju riječ. Veliki Petak, Kristova smrt završava slavnim uskrsnućem.
Danas crkva ne slavi svečanu euharistiju: obredi počinju šutnjom. Svećenik se prostre pred oltar u šutnji. Nakon toga počinju čitanja. Čitanje izvješća o Muki nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Prepoznajemo i sebe u likovima koji se vrte oko Isusa: kukavičluk, sljepoća srca, hrabrost, suosjećanje, molitva za progonitelje…Klanjanje križu naš je odgovor na ljubav koja je progovorila na tako neshvatljiv način. Obredi završavaju svetom Pričesti. Narod se razilazi u šutnji… U nekim će crkvama bdjeti uz “Božji grob”. Negdje sudjeluju vatrogasci, športaši: izmjenjuju se u šutnji. Isus je ušao u grob. Isus je s nama u našem umiranju: on nam daje ruku da nas izvede iz smrti u život. Njegovo Uskrsnuće je i naša šansa: smrću nam se život mijenja ali ne oduzima!
Tvojim se vjernima život mijenja a ne oduzima…
“Danas je Veliki petak. Dan kad je poginuo na križu Isus iz Nazareta, Bog i čovjek.
Mrak sramote zahvatio je ovaj dan. Sva zlodjela ljudske povijesti skupila su se u njemu. Ova zemlja nosi zločin nad samim Bogom. Krug zemaljski i ljudska povijest na križu nose uzdignutog Sina Božjega, kao jezivi znak užasa čovjekovih grijeha, perverznosti, mržnje, nečovječnosti i bijede.
Užasavaju nas ratni zločini, ne možemo vjerovati svojim očima kada gledamo masakriranja, silovanja, ubijanja, otimanja, rušenja, sravnjivanja sa zemljom svega što je bilo ljudsko, kulturno i vjersko. Ne možemo vjerovati da je to učinio čovjek.
No, otkad ova zemlja u svojoj povijesti nosi Veliki petak, svi zločini su premaleni prema onom koji je čovjek tada učinio.
On je ubio svoje vlastito srce, svoju vlastitu životnu silnicu, ubio je samog svog Stvoritelja, Spasitelja, uzdržavatelja, Gospodara neba i zemlje. Možda si još ne možemo pravo predstaviti sav užas ovoga dana, drhtaj čitavog neba i ljudske povijesti i svega što postoji.
Možda ćemo to spoznati tek nakon Sudnjeg dana, kad započne vječni život.
Isus je uzeo na sebe naše grijehe, naše rane i bolesti, njegove su nas modrice iscijelile. Svi smo mi išli, svaki svojim putem, a Bog je na njega stavio krivicu sviju nas. Bio je poput grožđa koje se gnječi u tijesku, najjadniji čovjek ljudske povijesti, oskvrnjen, izrugan, pogažen, prezren i pribijen na dva balvana – na križ. A bio je jedini čovjek ljudske povijesti koji je bio bez grijeha. Veliki petak je rječit govor što je ova zemlja, tko je čovjek, što je svijet i kakva je ljudska povijest.
Ali, Veliki je petak i silna utjeha. Ako je Bog ušao u tijesak patnje, užasa i masakriranja, ako je bio prognan i raspet, onda sva naša razapinjanja, progonstva, bolesti, smrti, užasavanja, preziri, izrugivanja i ponižavanja imaju smisla i doživjet će pobjedu. S nama je Bog.” Tomislav Ivačić
Danas u 17 sati u područnoj kapeli u Rosuljama slavimo službu Muke Kristove!