Danas je Božji narod pohrlio na Udbinu u svetište Hrvatskih mučenika. Bez obzira na protok vremena ova crkva i njena poruka ostaju mladi. Vrijeme joj ne može oduzeti mladost i snagu. Pače generacije će nalaziti nadahnuće za svoj križni put u primjeru mučenika koji su nalazili snagu u Kristu Raspetom.
Istovremeno slavili smo Uzvišenje sv. Križa /Križevo/ u župi Vaganac. Isusov križ ovom narodu nije stran: zapravo u svojoj burnoj i bremenitoj prošlosti Kristov križ je bio ovom narodu svjetlo, snaga i smisao. Okupili smo se u novoj crkvi, trećoj izgrađenoj u jednoj generaciji: 1945. partizani su minirali crkvu te je ostala samo hrpa kamenja. Drugu su Vagančani izgradili 1963. na drugoj lokaciji i to svojim rukama i žuljevima za župnika preč. Vlade Pezelja. Ne bez velikih poteškoća od strane vlasti. Ovu su crkvu 1991. razorili srpski okupatori /kao i baš sve kuće u selu/. Ova treća izgrađena je na novoj lokaciji nakon povratka. Ukrašena je kako dolikuje Božjoj kući.
Danas u 11 sati crkvu su ispunili vjernici /iako su neki otišli na Udbinu koji su namjeravali doći u Vaganac/. Misu predvodi mladi svećenik vlč Karlo Špoljarić koji je ovo ljeto slavio mladu misu u svom rodnom Perušiću. Oko njega župnik Dino, dekan Šime Božić, nas dvojica Vagančana Čančar i Pecić, plitvički župnik Tomljanović…U prvim redovima ženske u narodnim nošnjama. Za orguljama učo Pero Čančar. Pjevanje je dvostruka molitva. Propovjednik je približio Kristov križ. On nije nosio križa za sebe nego “radi nas i našega spaenja”. On je slomio na križu silu sotone: ljubav je pobjedila. Uskrsnuće je znak pobjede ljubavi. Mi ga slijedimo. Nije uzaludna ni naša suza, ni naša bol, ni naše umiranje: sve završava slavom uskrsnuća. Isus je na križu “platio” visoku cijenu za nas…Narod je iz dubine duše molio, pjevao, mnogi su se pričestili…
Predstavljanje knjige Ivke Jakovljević – Nakon blagoslova nije sve završilo. Vagančanka Ivka Jakovljevi udata Bengez pobrinula se da spasi od zaborava bar dio naše kulturne baštine. Pod naslovom “Moj Vaganac” na 86 stranica autorica, koja je odrasla u Vagancu, bilježi povijesne crtice, svoje patnje i snove. Zatim naslovi: Djetinjstvo koje pamtim, Budućnost na ruševinama prošlosti, Radost neba i zemlje, Post i poklade, Neizreciva radost šarenom jajetu, Narodni zborovi, Vaganačke narodne nošnje, Lička narodna jela, Poljski radovi, Rođenja, Pričesti, Berme, Svatovi, Smrt, sprovod, žalovanje, Narodne pjesme, kola i plesovi vaganačkog kraja, Poznate narodner izreke, Vaganački nadimci...Knjigu su odmah pred crkvom mogli i nabaviti po popularnoj cijeni od 15 Eura.
Uskoro je prostor oko crkve opustio ali se nastavilo slavlje po kućama. Svaka obitelj ima goste: okupi se uža obitelj i prijatelji, kumovi…Mi smo se zadržali kod obitelji naše Ivke i kod obitelji preč. Milana Čančara, kod Markezića prije toga. Ovogodišnja Križeva nas je iznenadila hladnoćom. Trebalo se malo bolje obući i zaštiti od ledene kiše. Ipak, radost susreta sve je bacilo u drugi plan. Dugo u noć moj će se Vaganac radovati!
Vaganačka crkva sv. Križa
Crkvu su ispunile sve generacije
Svaka čast orguljašu Peri
One vole narodnu nošnju
Ivak Bengez r. Jakovljević predstavlja svoju knjigu