Bilo je mnogo filozofa koji su postavljali ona “zadnja pitanja”: smisao života, smrt, trpljenje, stradanja, ubijanje nevinih samo zato što drugačije misle…Ali, vrtimo se u krugu. Sartre je pošteno rekao kad je ležao u bolesničkom krevetu: “Ipak, nisam izgubljena prašina u svemiru nego sam nečiji projekt!” Doista čovjek je veliki Božji projekt i Bog ne odustaje od čovjeka kad je ovaj sasvim zatajio i “zabrljao”. Isus Krist dolazi da nas izvuče iz situacije u kojoj se nalazimo. Odmah moramo naglasiti da Bog ne ispunjava naše lude želje nego svoj plan s čovjekom. A njegov plan je da čovjek bude njegov miljenik čitavu vječnost. Zato je Isus fošau tijelu. Otkrio nam je Božji plan i izvršio ga do u detalje. Kad Isus pita učenike, nakon tolikih putovanja, druženja, razgovora, znamenja…tkko sam ja? Petar je odgovorio ispravno: “Krist, sin Boga živoga!” Ali se Petar nije mogao maknuti od ljudske logike. Kad je Isus rekao da će biti razapet i treći dan uskrsnuti, Petar ne želi to čuti. To se Tebi ne smije dogoditi. Ne mogu iziči iz ljuske ograničene logike. Oni će to poslije shvatiti nakon Uskrsnuća. Čudili su se kako to nisu odmah mogli razumjeti. Ali Bog ne ispunjava naše lude želje nego svoje planove! Božji plan se ostvaruje: un je raspet, umro i uskrsnuo! Time je otvoren put ili vrata svakon čovjeku u život vječni. Razbojnik će reći na kriću: Sjeti me se u svom kraljevstvu! Isus mu jamči da će već danas biti u raju. Isus je na križu pobjedio zlo ovoga svijeta, razorio silu đavolsku i ćovjeku otvorio put u Život. To se ne događa bez nas. Mi sudjelujemo vjerom. Onaj je bajker je molio: “Isuse to neće tebe ništa koštati ako mi oprostiš a meni će to puno značiti!” Bog nas ne spašava bez našeg sudjeovaja. Zato mi prolazimo kroz nevolje života nošeni uskrsnom vjerom! Mi ćemo i danas moliti, slaviti, zahvaljivati u našim crkvama. Može li Iskrsli biti ravnodušan prema našim molitvama i vapajima. Blago nama: naša su imena zapisana u vječnosti!
