Danas crkva slavi dvojicu mučenika koji su živjeli u 3. stoljeći: sv. Kornelije i Ciprijan. Kornelije je izabran za papu 251. godine. Bila su to vremena progona kršćana- Neki su se pod prijetnjama muka i smrti odrekli vjere. Što s njima kad se vrate i pokaju? Prva crkva je bila stroga prema takvima. Papa Kornelije je zauzeo blaži stav: da se nakon pokajanja i pokore natrag prime u crkvu. Njegov je stav prevladao i u drugim crkvama. Ali, Kornelije je i sam uskoro doživio progonstvo. Protjeran je iz Rima i umro u progonstvu. Ubrojen je među mučenike. A Ciprijan je rođen 210. u Kartagi. Obratio se, postao biskup Kartage. Poznat je kao plodni pisac. Pisao je jednostavno i razumljivo. Branio je nauk crkve od zabluda i zdušno se borio protiv sukoba unutr crkve. Podnio je mučeništvo: odrubljena mu je glava pred zajednicom.
Sveti Marko Grob /Krbavsko polje/
Prije izgradnje crkve okupljali smo se na polju kod crkvice sv. Marka
(a ove cure otkud bile ali su nam mile, ali ipak nek se zna: iz Slunja su!)
Na Udbini sjećanje na naše mučenike – “Ovo okupljanje izraz je vjerničke zahvalnosti i odanosti onima koji su svoje živote darovali za bolje sutra i sveto danas. Uz sveti spomen na mučenike u srcu nam je i trajni spomen na sv. papu Ivana Pavla II. koji nam je prilikom beatifikacije bl. Alojzija Stepinca 1998. u Mariji Bistrici dao snažan poticaj na štovanje svetih mučenika od početaka kršćanske vjere do današnjih dana. Taj je poticaj na osobit način prepoznao i ostvario idejni začetnik i dovršitelj ovoga Svetišta hrvatskih mučenika na Udbini prvi gospićko-senjski biskup pokojni Mile Bogović. Njegovo nastojanje cijenio je donedavni gospićko-senjski biskup, a sada splitsko-makarski nadbiskup Zdenko Križić“, kazao je dijacezansku upravitelj mons. Richard Pavlić
Znali smo za za najveće groblje u Hrvatskoj – Krbavsko polje krije grobove 10.000 Hrvata. Znali smo za lokaciju ali nismo smjeli ni pomoliti se na tom polju za vrijeme komunizma. Neki su povjesničari potajice /kao i naš pok. biskup Bogović/ obilazili ovaj prostor. Znali su za ruševine katedrale ali nisu smjeli javno istraživati. Trebalo je strpljivo čekati da grobovi progovore i ruševina katedrale. U subotu 14. rujna i ove godine velebna crkva posvećena hrvatskim mučenicima na Udbini odzvanjala je molitvom i pjesmom. Zagrlili smo sve naše mučenika, zanane i neznane, Tako svake godine otkad je stigla sloboda u domovinu nam Hrvatsku. Naravno, među mučenicima su i Udbinjani ubijeni i protjerani 1942. Preživjeli se nisu smjeli vratiti na svoja ognjišta.