Snijeg nošen buromm, vijavica, hladnoća…zadaju vozačima mnogo briga. Tako i u Lici. Putovanje u Baške Oštarje iz Gospića sa zimskim gumama bilo bi riskantno. Misa u Baškim Oštarijama u 11.30 za grupu dobrih obitelji iz Zagreba koje zimuju u Oštarijama i u 16 sati za župljane. Problem kako doći do njih. Uskočio je vlč. Turkalj koji će se probiti s džipom a nama je povjereno da u Smiljanu slavimo misu. Drago nam je. Smiljan je u široj okolici Gospića. Snijega je kojih 20 cm ali vožnja je uz dužni oprez čak i zanimljiva. Mimoilaženje na uskim cestama je problem. Stigosmo u Smiljan u 10.30 sati. Crkva pod prvim obroncima Velebita. Vrijedni mladić Karlo već je sve pripremio za misu. Ništa mu ne promakne. U 11 sati počela je misa. Okupilo se oko 30 osoba. Moglo bi ih još stati u prostranu crkvu. Moj dobri prijatelj pok. Petar Bogut protumačio bi to riječima “Žao im je samih sebe”. Jadni su to ljudi koji sami sebe sažaljavaju a mogu “klade valjati”. Ova hrabra zajednica koja se okuplja vidi dalje od drugih. Nije teško ovim ljudima progovoriti. Na Božju ljubav odgovaramo hrabrošću i u mladosti, zrelim godinama kao i u starosti te u nemoći. To je hod u vjeri. Nakon mise svi su brzo otišli u tople domove. Navratili smo se u obitelj našeg Karla. Postavljeni tanjiri za jelo i treba početi ručak, Popili smo malu rakiju s njima i zahvalili na toplini koju smo doživjeli.
Župna crkva u Smiljanu
