Iako sajam u Slunju nije glavni povod putovanja u grad na Korani i Slunjčci ipak je sajam prilika da susretnemo one koje nismo dugo vidjeli. Dan ugodan za vožnju. Prelazak preko Ljubova i evo nas u Korenici, na ličkoj magistrali. Vožnja preko Plitvica i evo nas na koranskom mostu. Počinje karlovačka županija. Nižu se lijepo uređene kuće u Selištu i Grabovcu, restorani, apartmani…Turistički kraj. Napuštamo Rakovicu i evo nas u Novom selu: sve poznato. Kuće nanizane s obje strane ceste, sve zbitije kako se bližimo centru. Ulazimo u cenatr Slunja. Posvuda živahno što je razumljivo: danas je sajam. Nakon parkiranja izlazimo među štandove. Koliko dragih ljudi! Stisak ruke, po koji uzdah. Uspomene koje ne blijede. Ima li išta ljepše nego susresti drage ljude koji imaju srce, koji gledaju svijet očima vjere, koji iza časovitih poraza vide nadu. Nekada su kratki trenuci susreta toliko snažni da od njih živimo duže vremena…Morali smo prekinuti jer snimateljska ekipa – po dogovoru – želi snimiti nekoliko scena za dokumentarac. Možda malo nespretno s moje strane ali smo odradili posao. Simpatična ekipa iz Karlovca radi svoj posao – kako to kažemo – profesionalno…Povratak preko Drežnika, Vaganca, Ličkog Petrovog sela…Spominjemo aerodrom Željavu. Moj suputnik prihvaća ideju da se pojavimo na idućim moto-trkama koje se održavaju na pistama nekadašnjeg vojnog aerodroma…Ako možemo zaprašiti cipele na modem-festivalu na Mrežnici zašto ne bismo ušli i među publiku koja uživa u brzini…To tim prije jer i papa Franjo danas poručuje “da cipelama naviještamo i svjedočimo Radosnu vijest”. Ništa ne može zamijeniti osobnu riječ, pogled, stisak ruke…
Sajam u Slunju: susreti u prolazu…
Sajam četvrtkom u Slunju odolijeva svim vremenima i kušnjama
