U pouskrsno vrijeme posjećujemo prijatelje, rodbinu ili odlazimo u neko mjesto. Svećenici Gospićko-senjske biskupije odabrali su ovog Uskrsa za “emaus” Velebit, točnije stijenu Kalić iznad D. Kosinja. Sa magistralne ceste nakon Perušića skrećemo prema Kosinju. G. Kosinj možemo vidjeti u daljini i srce nam se stegne pri pomisli da če ovo drago selo, sa svojim pamćenjem, crkvom i grobljem biti potopljeno i postati akumulacijsko jezero za potrebe hidroelektrane. Skrećemo prema Donjem Kosinju. Iznenađenje: veliko polje a kuće nanizane uz rub polja a voćke u punom cvatu. Ostavljamo iza sebe župnu crkvu. Na karju sela je škola. Ovdje smo se okupili oko šterne i napravili plan. S nama je i naš biskup. Jedni idu dužom stazom a drugi kraćom na Kalić. Mi smo se pridružili kraćoj stazi ali ne znači da je kraće brže ili bolje. Jedna poslovica kaže: “Prijeko preče, okolo bliže”. Naša “kraća” staza zapravo je bespuće. Hvatali smo se za grane, provlačili se kroz škrape u nadi da ćemo iziči na stazu. Došli smo do podnožja stijene. Odustajemo od penjanja na vrh. Ne bismo željeli da gorska služba spašavanja mora intrvenirati, Naime, silazak je zahtjevniji od penjanja. Krivi korak i evo nevolje. Naše su se grupe spojile u podnožju Kalića pa smo se spustili do automobila. Ali smo osjetili snagu, tajanstvenost, strpljivost Velebita. Na svakom koraku čudesa krajolka, biljnog svijeta. vilovitog stijenja…Produžili smo prema Krasnu do lovačke kuće u kojoj su naša braća pripremili zakusku. Ostaju nam u pamćenju nezaboravni krajolici, šume, stijene…Velebit se ne može opisati nego njegovu snagu, ljepotu i veličinu treba doživjeti. I diviti se! Diviti se kao čudu Božjeg stvaralaštva.
Ulazak u D. Kosinj u cvatu
Okupljanje
Pogled na Kalić
