Kao djeca sanjali smo šareni svijet, pun iznenađenja, radosti…Ali smo se sudarali s
realnošću koja je ostavila ožiljke. Ponekad i traume koje su ostale “zaleđene” negdje u dubini duše. Razočaranje u ljude kojima smo vjerovali, razočaranje na poslu, ponekad u braku. Sanjali smo mirne umirovljeničke dane a ono osjećaj beskorisnosti. Povratka nema. Vrijeme je jednokratno, ne može se ponoviti. Ipak, čovjek ne može živjeti bez nade. Bez nade ili vjere čovjek je mrtvac. On samo vegetira. Upravo ovaj trenutak krize može biti novi početak. Nada je božanski dar, ona nikad ne umire. Ona stoji iza naših poraza, iza naših srušenih snova…Sartre je u zadnjim godinama života prijatelju povjerio: Osjećam da nisam prašina u svemiru, osjećam da sam nečiji projekt…Vjernici ga zovu Bog. Božanska nada kucala je na vrata njegova srca! Veliki Augustin nakon lutanjai i traženaja smisla u užitku, raznim filozofijama, doživio je poraz koji je bio novi početak. On je otkrio Božju ljubav koja ga je uvijek pratila i čekala njegov odgovor. On je sa suzama ponavljao da ga je pratila Božja ljubav i čekala njegov odgovor. Drugim riječima na našem životnom putovanju prati nas Božja ljubav i čeka da se okrenemo i odgovorimo.
Naš najveći poraz je smrt. Ali ni tu nada ne umire! Tamo gdje izgleda da smo sve izgubili zrcali se nada. Na izvoru Kristova uskrsnuća napaja se naša nada u život vječni. Ako jedan cvjetak uvene on ipak ostavlja iza sebe zrno koje krije tajnu života. U naše ljudsko biće Bog je pohranio zrno života vječnoga. Nismo izgubljeni, nismo prašina u svemiru, nego ljubljena djeca Oca koji nas uvijek čeka. Zašto ne bih već danas prepoznao njegovu ljubav i ispruženu ruku? Zašto ne bih već danas utješio braću u očaju, u bolesti i nemoći uskrsnom nadom?
Pod snijegom i ledom u žilama stabala spava proljeće…
Grupa migranata kod Vaganca – Migracije – globalni problem – Migracije stanovništva postaju globalni problem. U EU žele stići kao u obećanu zemlju mnogi iz Afrike i Azije. Brodolomi na Sredozemlju svakodnevna su pojava ali migranti i dalje stižu. Balkanska ruta jedna je od migracijskih ruta. Mnoge su se države ogradile bodljikavom žicom ali ništa ne može zaustaviti ljude koji bježe od gladi, rata, nesigurnosti.
Jedna vijest dolazi iz pograničnog mjesta D. Vaganac. Granična policija zaustavila je kombi koji je prevozio čak 18 migranata, državljana Iraka. Među njima dvije žene i petero djece. Migranti su zatražili međunarodnu zaštitu pa su prevezeni u Zagreb. Vozač kombija je bez vozačke dozvole i bez osobne iskaznice.
Pogled na Vaganac i Plješivicu
Sa sabora mladih u Slunju u travanju 2012.
U predvečerje:
Brani nas Gospodibe dok bdijemo, čuvaj nas dok spavamo, da bdijemo s Kristom i počivamo u miru. Aleluja. Rasvijetli Gospodibe, dobrostivo, ovu noć. Daj da mi djeca tvoja usnemo u miru te u tvoje ime radosno ustanemo na svjetlo novog dana.
Mirnu noć i sretan svršetak udijelio nam svemogući Gospodin. Amen