Rado bismo neke stvari iz proteklog života zaboravili ali one nas tište. Kamo sreće da se nisu dogodile – kažemo sami sebi. Ne možemo sebi oprostiti našu ludost: zašto smo se ponijeli tako kukavički. Kamo sreće da se to nije dogodilo. Država to jednostavno rješava: treba donijeti potvrdu o nekažnjavanju da bismo dobili odgovarajući posao. Jednom lopov uvijek lopov – tako se ponašaju institucije….A kako je u Božjem svijetu? Nije li se Petar osjećao tužno kad je izdao Gospodina Isusa. Pao je pred sluškinjom: zatajio je da poznaje Isusa u najtežem trenutku. Pavao je progonio kršćane nemilice ali je onda dotaknut Božjom milošću i obratio se. On sam priznaje da je bio progonitelj crkve “ali milošću Božjom jesam što jesam”. Jedna od najljepših stranica sv. Pisma je Isusova priča o izgubljenom sinu. Napustio je oca, živio po svojim nagonima, dospio među svinje. Tada je “došao k sebi”: vidio je svoje stanje i zaželio se vratiti ocu. Otac ga je neprestano čekao. Kad se vratio dočekao ga je zagrljajem, priredio gozbu “jer ovaj moj sin bijaše mrtav i oživje” . Ništa ne bi bilo da se sin nije vratio! Ovo je slika svakoga od nas. Bog nikad nije odustao od čovjeka. Pa i onda kad je pao u stanje grijeha Bog ne odustaje. Vrhunac Božjeg milosrđa je doalazak Isus Krista Sina Božjega. On dolazi među nas. Svojom ljubavlju pobjeđuje zlo ovoga svijeta na križu. Raspeti na križu vrhunac je Božje ljubavi. Zlo je pobjeđeno ljubavlju. Kristovo uskrsnuće je i naše uskrsnuće. Nitko ne može reći gdje je Bog u mojoj nevolji, umiranju. On je s nama i u grobu ali zadnju riječ ima uskrsnuće i život vječni. Božje milosrđe je veće od naše slabosti. Ali mi moramo učiniti onaj korak “povratka k Ocu”. On nas čeka raširenih ruku. Zato je jedino mir u Kristovoj ljubavi. Božje milosrđe je veće od naše slabosti. Za vjernika je to oslobađajuće. Onaj tko povjeruje u Kristovo spasenje i Božju milost, zadobiva veliki mir, unatoč životnih ludosti i promašaja, unatoč teških propusta i grijeha svoje mladosti. Tolostoj priznaje da je bio nihilist ali kad se susreo s Kristom sve se promijenilo: smrt više nije smrt. Naravno, to ne smije biti izgovor da živimo neuredno, nego svijest da se Bog čovjeka nikada ne odriče, baš kao što se roditelji svoje djece ne odriču, što im se god u životu dogodilo. Krist je pomirnica. Krist je čovjekov mir. A to je najveći Božji dar. Ovdje i u vječnosti.
Danas slavimo misu u župi Sinac u 11 sati!
Spomenik križnom putu i žrtvama Lovinca na Velebitu