Danas smo pozvani u Sinac. Vlč Luketić otišao na hodočašće u Međugorje pa ga treba zamijeniti. Rado smo se odazvali u Sinac. Pogotovo kad me veže 9 nezaboravnih godina provedenih u ovoj dragoj župi. Pridružio se i vlč M. Rajković. Gacka dolina uvijek izgleda nova i neponovljiva. Crkva sv. Ilije zadržala je neprocjenjivo bogatstvon u oltarima, slikama…Ovdje nije došla okupatorska čizma pa je crkva i ponutrica sačuvani…Pripremili smo se i u 11 sati počela je misa. Narod sam pjeva i odgovara. Inače svi pjevaju i to vrlo lijepo. Pokušavam Riječ Božju prilagoditi ovim ljudima. Božje milosrđe nas uvijek prima ako se iskreno obratimo. A život u vremenu je neponovljiv. S primljenim darovima služimo se da steknemo dobra neprolazna. Molitva i misa kao vrhunac molitve povezuje nas s vječnim. Kao što zrak dišemo i ne može nam dosaditi tako nas i naša molitva, misa podržavaju i održavaju na životu vječnom. Dođe pomisao: koliko je generacija u ovoj crkvi molilo i slavilo Boga! Oni ga sada gledaju licem u lice i raduju se našem dolasku.
Nakon mise oglasi i blagoslov. Razišli smo se svojim kućama. Prilika je sada pogledati i dotaknuti Majerovo vrilo, čudo prirodne ljepote. Restoran ne radi pa ćemo negdje drugdje potražiti okrepu. Na ulasku u Gospić restoran Maka u punom je pogonu. Ljubazni domaćini širokog srca nas primaju. Ovdje se uvijek može naći okrepa. Neki lokali postanu ugodno mjesto okrepe i susreta ljudi. Tako smo odavde otišli sa željom da se opet vratimo! A vjerujem da tako i mnogi misle kad odu iz ovog restorana.
Iza nas je bogati barokni oltar
Narod moli i pjeva
Trenutak Pričesti
Župna crkva u Sincu
Na Majerovu vrilu