“Ja se ne stidim Enađelja, ono je sila Božja” (Rim 1,16) – kaže veliki Pavao. Tako je kroz čitavu povijest do naših dana. Apostoli su bili radosni što su mogli nešto pretrpjeti za Isusa. Što su sve mučenici podnijeli u dugoj povijesti. Naš će Mažuranić to reći u stihovima:..već tko zovnu ime Boga velikoga, tko lijepo ime Isusovo ter se lasno rastadoše sa suncem, zatočnici mrijet naviknuti”. Nije to fanatizam nego ljubav koja je jača od smrti…Đavao, otac laži, ne miruje: on sije sjeme laži, razdora, pobune…Sve to oblači u ruho modernizma. Može li ljubav prema majci biti staromodna? Može li ljubav prema Kristu, “koji je radi nas i našega spasenja” raspet na križ, umro i uskrsnuo”, biti staromodna i zastarjela…Još smo pod dojmom eurosonga. Marku Purišiću (Baby Lasagna) priređen je velebni doček u Zagrebu. On je prema procjeni publike i gledatelja pobjednik eurosonga. Marko je ipak vjernik… Priprema duhovno-glazbenog spektakla u zagrebačkoj areni 24. i 25. svibnja odgovor je naše mladosti da u ovom svijetu i u ovoj domovini žive mladi ljudi koji prepoznavaju ljepotu glazbe koja je razgovor s našim nebeskim Ocem na putu kroz ovo darovano vrijeme.
“Ateizam je često simptom da čovjek sebe ne voli. Čim sebe zavolim, odmah promišljam i o onome tko moj život može spasiti. Tko može sačuvati moj život od uništenja? Uviđam da to mora biti apsolutno biće, to može biti samo Bog. I vidim: hitno mi je potreban, jer želim živjeti. Tada Boga tražim svom svojom dušom, svom svojom pameti i snagom, sa svime što je u meni. Trebam Boga! Sve mi je nevažno kad nemam Boga. No prvi na redu sam ja, kako bih se mogao klanjati Bogu i kako bih ga tražio. Za to trebam sam sebe.” kaže Tomislav Ivančić
