Teški Matoševi stihovi “Tu leži div, naš stid i sram, što bješe kriv jer biješe sam” odnose se na Eugena Kvaternika, koji je u Rakovačkoj buni 1871. ostao sam s nekoliko drugova. Nije uspio ali je zapalio plamen koji je neugasivo gorio. Agresija na mladu hrvatsku demokraciju 1991. naišla je na otpor golobradih mladića, mudrih staraca, žena i djece i postala oganj.. Hrvatska mitska planina Velebit simbol slobode, neuništivosti, “kičma” koja povezuje jug i sjever, pokazala je svu svoju snagu. Smušeni kartografi usudili su se Velebit ucrtati u neku svoju zamišljenu tvorevinu. Velebit ne oprašta. Sjećamo se 17. veljače 1994. godine, dana kad je poginuuo Damir Tomljanović Gavran na Velebitu kod Tulovih Greda. Taj sivi sokol ujedinio je hrabrost, inteligenciju i ljubav i nametnuo se kao autoritet u otporu palikućama i pljačkašima. Njegova smrt bila je razlog beskrajne tuge ali i motivacija za otpor. Nije dočekao slobodu ali je omogućio nama da se radujemo daru mira, slobode, stvaralaštva. Njegovi prijatelji i sudrugovi ne zaboravljaju ovoga mladića sa širokim srcem. Jučer su se okupili u njegovom rodnom Krivom Putu gdje je pokopan a danas su se uputili prema Tulovim Gredama, na mjesto pogibije velikog Gavrana. Vrijeme prolazi i neke stvari odlaze u zaborav. Damir Tomljanović Gavran ostaje simbol jednog naroda, njegove snage u nemogućim uvjetima, širine srca i spremnosti umrijeti za druge. “Boj se onog tko je viko bez golema mrijet jada!” – pjeva naš drugi pjesnik. Snaga ljubavi, koja doseže vrhunac u mučeništvu, pripremanje je budućnosti. Život se ne mjeri brojem godina nego žrtvom koju smo podnijeli, ljubavlju kojom su ljubili…
Pridružio se i ministar branite Tomo Medved također sudionik velikog otpora agresiji na Domovinu.
Velebit
Vinko Paulić iz Cetingrada (bojnik) sa suprugom – nakon odavanja počasti Gavranu – posjetio je svog župnika mons. Marijana Ožuru koji provodi umirovljeničke dane u svećeničkom domu u Gospiću