U Starom je vijeku (i Zavjetu) vrijedio je zakon: “Oko za oko, zub za zub”. Iako se to nama čini grubo ali je to bio napredak. Moćnici su se osvećivali deset puta više: za jedno oko počinitelju su iskopali obadva! Ovaj zakon uspostavlja neku ravnotežu. To nam na prvi mah izgleda pravedno i pošteno. Ali Isus pravi veliki korak naprijed! . On kaže: čuli ste da je rečeno: ‘Oko za oko, zub za zub!’ A ja vam kažem: Ne opirite se Zlomu! (…) Čuli ste da je rečeno: ‘Ljubi svoga bližnjega, a mrzi neprijatelja’. A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone”. Na prvi pogled nas to zbunjuje. Ali, razmislimo: osvetom se zlo umnožava, mržnjom se mržnja širi a sami sebi ne pomažemo. Negdje treba prekinuti lanac mržnje i osvete! To može samo oproštenje iz ljubavi! To je dragi Isus učinio: on je sve zlo svijeta uzeo na se i to u sramoti, napuštenosti i silnoj patnji. Prekinuo je lanac mržnje i osvete ali ljubavlju. Mrak se mrakom ne može pobijediti nego svjetlom. Mržnja se mržnjom ne može pobijediti nego ljubavlju i oproštenjem. Ako imam snage u sebi da volim i one koji su mi zlo učinili iako njihov zločin ne odobravama onda sam na Isusovu putu. Ja tada imam svoj mir jer nisam dopustio da mržnja zavlada nadamnom. Idemo korak dalje: trebali bismo i činiti dobro onima koji su nas ranili, učinili nam zlo. To radi naš Otac nebeski: njegovo sunce grije dobre i zle. Naučimo se od voćke, na pr. jabuke: režu joj grane, trpi mrazeve, režu joj koru nožem…ali ona rađa plodovima. Mi donosimo plodove dobrote i u teškim vremenima. Onda smo na Isusovu putu, onda ulazimo u Božji svijet ljubavi, mira, radosti…
Nedjelja je vrhunac tjedna: okupljena velika obitelj na gozbi ljubavi doživljava oproštenje i dobiva snagu drugima oprostiti i moliti za one koji su zarobljeni mržnjom, koji su ravnodušni prema tolikim primljenim darovima, koji su zarobljeni ohološću
Danas slavimo misu u Brušanima, mjestu smještenom uz cestu koja vodi od Gospića prema Karlobagu, u Velebitu…