Povod našem posjetu Senju je dogovoreni susret s vlč. Koenigom. Svake godine, ponekad dva puta, ovaj umirovljeni svećenik, dugogodišnji župnik u Neuss-u posjećuje Hrvatsku. Časne sestre Srca Isusova radile su u Neussu, on je zaljubljenik u Hrvatsku i naše more. Nama je dobro poznat po izdašnoj pomoći nakon povratka 1995. na spaljena ognjišta, kuće i crkve. Financirao je zvona na zvoniku slunjske crkve koja su zazvonila jubilarne 2000. godine nakon devet godina šutnje. Naime, agresori su 1991. razorili crkvu sa zvonima. Velikodušno su financirali dva zvona a treće grupa dobrih ljudi iz Schwarzwalda /Triberg/. Od tada svake godine vlč. Koenig posjećuje i Slunj. Ovaj smo se put našli u Senju gdje je župnik preč. Richard Pavlić, naš prijatelj. U 12 sati našli smo se u župnom stanu. Ručali smo u jednom simaptičnom malom restoranu: nas šestero. S nama je i vlč Josip Tomljenović, Senjanin, župnik odnedavno na Plitvicama i Koenigov prijatelj iz studentskih dana. Nakon ručka šetnja po Senju. A Senj je prepun povijesnih spomenika. Svaki kamen je svjedok vremena, znoja, vjere i upornosti. Bože, koliko je generacija ovdje ostavilo svoj trag. Na svakom koraku. Očima se bezbožnika čini da su oni mrtvi i njihov odlazak kao nesreća, ali oni su u ruci Božjoj. Na to podsjeća na svakom koraku križ, znak pobjede i uskrsnuća. Ovdje su generacije živjele od vjere u uskrsnuće tijela i život vječni, život koji je zasjao Kristovom smrću i uskrsnućem.
Vožnja preko Vratnika posebni je doživljaj. Pogled i pozdrav plavom moru i otocima koje ostavljamo …Nižu se sela od Vratnika do Otočca. Gacku dolinu ne možemo proći bez uzdaha! Tabla upozorava na Ramljane, a onda na Kosinj. Dođe pomisao: hoće li pod vodom završiti kuće, ta svetišta u kojima se život stoljećima rađao, branio, prenosio…
Prijateljski razgovori…
Senj je poznat po buri ali on je povijesna čitanka koju ne možemo pročitati u jedan dan
Vrata koja vode na trg Cilnicu gdje završava cesta Jozefina: najkraći pravac iz Zgreba do mora
Svaka ulica je spomenik prošlosti
