“Daleko od oka – daleko od srca” – kaže naša uzrečica. Fizička odijeljenost od dragih osoba može biti razlogom velike tuge koja završava u bespomoćnosti, razočaranju, gubljenju volje za normalan život. U ekstremnim situacijama kao što su logori, zatvori…tko može preživjeti? Ne preživljavaju fizički najjači nego oni koji imaju neku vjeru. Bez vjere takav čovjek je mrtav. Odlučujuća pomoć u takvim prilikama je vjera. Čovjek s vjerom ne može biti bespomoćan jer vjerom ulazi u Božju svemoć. Bogu je sve moguće, on je jači od smrti.Vjera je zdravlje! Najbolji lijek protiv raznih duševnih poremećaja je vjera u dobrog i milosrdnog oca koji nas beskrajno voli kao svoju djecu. Veliki psiholog Karl Gustav primjetio je da se proporcionalno pomanjkanju religioznosti pojavljuju neuroze. Ili obratno: porastom religioznosti smanjuju se duševne bolesti. Dobro je o ovome razmišljati i jačati svoju osobnu vjeru. Sveta Mala Terezija koja je preminula u 24. godini života, četiri mjeseca prije smrti zapisala je u dnevnik: “Ja ne umirem nego ulazim u život!”
Dok sam u nedjelju popodne šetao po još nepoznatom gradu /Gospić/ opazio sam slunjski autobus. Pade mi na pamet jedan Primišljanac koji je negdje u Vojvodini, možda u Rumi, opazio slunjski autobus /Autopromet Slunj/ te ga počeo grliti i ljubiti uz plač. Pričao mi to Zvonko vozač. Skoro i ja poče grliti autobus. U razgovoru s vozačem Josom doznah da vozi Engleze na vlak koji putuju prema jugu…U ponedjeljak isto tako šetam tom ulicom i opet mi netko maše, zaustavi automobil na pločniku: snaha Blaža Katića dovela sina u školu (medecinsku). Bio je ministrant do osmog razreda. Opet radost susreta…Pošao sam i danas popodne istom ulicom ali mi danas nitko nije mahnuo. Možda previše očekujem!
U Slunju 2011.