Papa u Kazahstanu – Moderno ropstvo – Iz dnevnika 1992

13 ruj

Papa u Kazahstanu – Danas je papa Franjo otputovao u većinski islamsku zemlju Kazahstan. Pozvale su ga vlasti i mjesna crkva. Povod je susret s vjerskim vođama koji se okupljaju na 7. kongres poglavara svjetskih i tradicionalnih religija. Papa Ivan Pavao II prokrčio je put i otvorio katoličku crkvu drugima vjerama i tradicijama.

Moderno ropstvo – Alarmantno je izvješće o modernom ropstvu o kojemu govore međunarodne organizacije koje  prate kretanje broja ljudskih bića koja imaju “status” robova. Global estimates of modern slavery report ističe da je od  2016. godine broj modernih robova  porastao za deset milijuna. Tako ih je 49,6 miljuna od čega su 54% žene. Čovječanstvo dijelimo na dvije skupine: one koji su prisiljeni na prislini rad – radi se o opasnim i ponižavajućim poslovima do prostitucije – i onima koji imaju mogućnost izbora. Odmah ćemo reći: zar ne mogu vlade i humanitarne organizacije stati tome na kraj! Međutim, moderni robovi su nevidljivi. Oni su bez dokumenata i tako ih je lako ucjenjivati i držati u stanju obespravljenosti. Igra je vrlo perfidna i razrađena do u detalje. Oni u javnosti jednostavno ne postoje! “Mračni srednji vijek” je igračka prema modernom ropstvu.

Na Baškim Oštarijama

Iz dnevnika pred 30 godina- Godina 1992. Slunjski kraj je okupiran, narod protjeran. Pljačka i palež, ubijanje onih koji su se usudili ostati u svojim kućama. Veći dio prognanika smjestio se u Karlovcu. U Karlovcu radi slunjska osnovna škola, vladin povjerenik, vatrogasci, župnik je s narodom. Okupljaju se i pripremaju povratak. Neprijateljske su snage na prilazu gradskim naseljima i svako toliko bacaju granate. Rijeka Korana praktički nas dijeli od topničkih gnijezda…Evo mojih bilješki iz godine 1992.

Ručak u Primorskoj u Zagrebu kod sestara Naše Gospe. Sa mnom će ići s. Cecilija u Ramljane pa je to bio razlog da tamo ručam. Pridružio nam se vlč. Josip Bogović. U Karlovcu smo tražili sestrine nećake, hrvatske vojnike, ali ih nismo našli. Cestom prema Brinju svako toliko vidimo vojnike iz Slunja na čuvanju linije. Noćio u Ličkom Lešću a sutradan misio u Ramljanima. Ručak u Sincu. Potresni grafiti u podrumu i po zidovima župnog stana u Ramljanima. Ovdje su zimovali vojnici pa su ostavili grafite. Neki Mate ostavio je i stihove koji odskaču od vojničkog grubog života. Želi se uzdići  iznad ovoga svijeta i Božjim očima gledati svijet… Vratio sam se preko Senja navečer u Rijeku.

          01.10.1992

Pokopali smo na Drenovi prognanika Ivana Špoljarića iz Selišta. Umro je od raka. Nakon mise u župskoj crkvi, po običaju, počastili smo se u prostorijama samostana sestara Srca Isusova. Ljudi su pomalo izgubljeni i očekuju, kao mala djeca, pomoć. Ipak, vrijeme progonstva ostavlja tragove, ali, može biti i vrijeme prikladno za rast u zrelosti.

          02.10.1992

Jučer i danas sam misio časnim sestrama Srca Isusova na Sacre Coru (Rijeka). Ostao mi je upečatljiv tugaljivi i starački glas sestre koja je svirala i pjevala preko mise. Harmonij je podrhtavao kao i glas sviračice. Pomalo tužno ali simpatično.

03.10.1992

U Lukovdolu prenoćio. Sutradan u Karlovcu misa s  krštenjem u 12 sati a potom u Zagreb. Nisam uspio nigdje ručati u Karlovcu pa sam u Zagrebu u samoposluživanju pojeo dvije punjene paprike s pireom. Pomalo me uhvati zebnja kako ću financijski izdržati kad nemam «baze» tj. moji su prognani vjernici bespomoćni kao i ja.  Iza mise sam javio u Rijeku dr. Devčiću da ne mogu doći na Cres na ručak koji priređuje dr. Benvin povodom odlaska na novu dužnost – rektora Hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu.

Noćio sam kod obitelji Jože Modrušan kod maksimirskog stadiona. Gledao sam u 19 sati srpski dnevnik iz Banje Luke. Toliko je laži, friziranja i fanatizma istovremeno u ovoj informativnoj emisiji da to želudac ne može prokuhati. Ne vidi se kraja bezumlju…

          05.10.1992

U katedrali /Zagreb/ dogovorili smo misu povodom 121. obljetnice pogibije Eugena Kvaternika u Rakovici. Misu će najaviti sredstva priopćavanja tako da očekujemo veliko mnoštvo naroda u subotu 10.10.1992. u 11 sati. Posjetio sam i Povjerenstvo općine Slunj . Povjerenik, g. Stipe Poljak, pokušava nešto učiniti za povratak ali još nema nikakvih rezultata. Koliko energije a malo rezultata!

Turanj, 06.11.1992: rampu prema Slunju uklonila je Hrv. vojska 1995

Slunjski prvoprićesnici u progonstvu 1992.