Prema današnjem evanđelju Isus dolazi u svoj zavičaj Nazaret. Već je učinio znamenja po drugim mjestima i govorio kao nitko dosada. Očekivalo bi se da će njegovi sumještani biti ponosni na njega. Međutim, dogodilo se obratno. Kao odrasli muškarac mogao je u sinagogi progovoriti. Isus je govorio kao nitko do sada. Mještani su se čudili. Umjesto da ga saslušaju i otkriju ljepotu riječi i znamenja, oni se pitaju odakle ovomu sve to. Pa mi ga znamo čiji je on. Nisu htjeli primiti poruku, navješatj, nego su se pozivali na njegovo porijeklo.Mi ga znamo, on je sin tesarov! Isus se mogao samo čuditi njihovoj nevjeri! Dakle, bilo je i njima očito da je posrijedi mudrost i silna djela, ali im je smetalo kako to da je njemu bila dana tolika mudrost i da se po njegovim rukama događaju takva djela. Bio im je neprihvatljiv Isus kao navjestitelj mudrosti i autor silnih djela, pa su zato u njima proradili osjećaji odbojnosti prema njemu i svemu što je naučavao i činio.
I danas u našem svijetu se u glavama mnogih pokreće sličan mehanizam kao u Nazaretu. Počesto promatramo i razmatramo s oduševljenjem i divljenjem misli i izreke filozofa i književnika, te je i hvale vrijedno da tražimo uzvišene sadržaje koji uzdižu duh. Nema ništa lošega u tome da se divimo ljudskoj mudrosti i znanju, no postaje problematično kad nismo kadri osjetiti veličinu i uzvišenost Božjega znanja i Božje objave koja daleko nadvisuje onu ljudsku mudrost. I danas se događa kad iz usta biskupa ili svećenika čujemo navještaj one nepogrješive Božje istine i mudrosti, mnogi to prihvaćaju s dozom netrpeljivosti, te redovito, jer im ne odgovara, prebace naglasak s onoga što je rečeno na onoga tko govori. Posljedica svega toga je da od sebe odbace vjerodostojnu Božju poruku upravljenu izravno njima. Da iste riječi izgovori netko drugi, možda bi se divili i prihvatili o njima razmišljati, ali kad službenik Crkve govori u ime Boga koji se objavio i darovao svome puku, onda to postaje neprihvatljivo.
Umjesto da ograničavamo nevjerom Božju moć, radije otvorenim pristajanjem prihvaćajmo Isusa i s ponosom istaknimo ono što su propustili stanovnici Nazareta koji su ga prezreli jer je bio njihov. Istaknimo ne samo da ga se ne stidimo, nego da vjerujemo upravo radi njega, utjelovljenog Božjeg Sina, koji je među nas došao moćnom riječju i čudesnim djelima kako bi nas obdario spasenjem i životom vječnim.
