Danas slavimo apostole Petra i Pavla, stupove crkve. Njihovi životni putevi bili su različiti ali su imali isti cilj: navijestiti radosnu vijest poganima i onima koji su iščekivali dolazak Mesije /Spasitelja/, Dok je Petar pratio Isusa kao apostol, triput ga zatajio i triput ispovjedio vjeru u njega kao jedinog Spasitelja, Pavao je u početku progonio crkvu, ali su mu se otvorile oče: prepoznao je u Kristu Spasitelja, obećanog Mesiju. Njemu je Božji plan spasenja bio skriven ali kad ga je otkrio svim se zanosom dao na poslanje da svim ljudima navijesti radosnu vijest da su pozvani u život vječni. Svoje su propovjedanje potvrdili mučeničkom smrću. – Poruka blagdana sv. Petra i Pavla kaže nam jasno da trebamo ustrajati u svim kušnjama i izazovima našega vremena. “U dobru je lako dobar biti ali na muci se poznaju junaci” – kaže naš pjesnik. Kakvi smo mi to Isusovi učenici danas ako nas neki banalni prigovor skrene s puta! Đavolska taktika je da nas odvoji od zajedništva s Kristom i Crkvom. Tako će šaptati onomu koji je počeo slijediti Krista nakon Prve Pričesti i Krizme: sam izaberi što ti odgovara, ti si sam sebi najvažniji- Tako počinjemo pomalo gubiti vjeru, postajemo robovi svojih loših navika, Mladi misle da su oni izabrali svoj način života i mode ali im je sve nametnuto na jedan perfidan način. Jedini koji nas vodi u slobodu djece Božje je Krist. Naučimo na primjeru apostola Petra a posebnio Pavla biti uporni, ustrajni pa i pod cijenu mučeništva.
U Gospićko-senjskoj biskupiji župe Lićki Ribnik i Rudopolje slave apostole Petra i Pavla kao svoje zaštitnike a žup Cetingrad kao suzaštitnike.
U Velebitu je velik broj naših branitelja dao život za druge
Smrt dokazuje da život ima smisla – “Smrt dokazuje također da život ima smisao, jer otkriva da kreposti i dobrota koje se prakticiraju u vremenu svoj završetak nalaze u vječnosti. Čovjek se više boji smrti u prometnoj nesreći nego smrti na bojištu ili kao mučenik za vjeru. To dokazuje da je smrt manje strašna i smislenija ako se uzdigne iznad razine običnosti i uzdigne na duhovnu razinu. A da je smrt kraj zemaljskog zla otkriva nam i to što je lice pokojnika često smirenije od toga istog lica za života, kao što je i lice u snu puno spokojnije od budna lica. Ružni osjećaji i mržnja, nastranost i razdori nestaju pred smrću, tako da čak kažemo da se o pokojnima govori samo dobro. Pred smrću se klanjamo i dodvoravamo, ističemo dobre stvari i vrline, dobrotu i humor. Svega toga se sjećamo posthumno, pitajući se neće li smrt sama biti vrhunac svega onoga dobroga u životu, a ne lošega. Ne da se obojega nećemo sjećati, ali kao što život pokazuje našu lošu stranu, tako će smrt pokazati onu dobru. Drugim riječima, smrt je povezana s dobrotom.” F. Sheen