Božji su putevi neistraživi. Čuli smo ove riječi iz usta mudrih i umnih ljudi. To smo iskusili ili ako nismo doživjet ćemo tako nešto. Nisam mogao ni pomisliti da ću iz svećeničkog doma u Gospiću biti pozvan da vodim sprovod u Zaprešiću! Zaboravljena poznanstva, susreti u prolazu u Slunju, praćenje webstranica povod su ovom pozivu. Njihov župnik na putu. Kako reći ne ljubaznom pozivu rodbine /sina i supruga pokojne/. Ratni snimatelj ali i u miru – Vlado Butina iz Slunja – spada u krug poznanika ove obitelji. Stižem u Slunj te u 11.30 sati krećemo prema Zgrebu odnosno Zaprešiću. Do Karlovca se moglo voziti donekle normalno. Od Karlovca autoput zagušen promerom. Čekali smo na naplatu cestarine duže od pola sata. Lako je stići do Zaprešića ali tek tu nastaju problemi. Kuća naših prijatelja je u Krojskoj Vesi. Navigator se zbunio. Mreža uskih asfaltnih uličica ili puteva vrti nas u krugu. Pitamo mještane. Konačno smo uspjeli doći do crkve na malom brežuljku. Tu je i mrtvačnica u blizini. Stigli smo u pravo vrijeme. A umrla je Jasna Jalidriček, majka dvoje djece i baka četvero unučadi. Rođena 1957. Ispratili smo je na mjesno groblje. Muški kvartet otpjevao je nekoliko duhovnih pjesama. Ovo je trenutak kad nam suze poteku, posebno kad je riječ o bližoj rodbini. Nismo kamenog srca. Ali riječ Božja nas tješi: žalostimo se ali ne kao oni koji nemaju nade. Evađelje o Lazarovu uskrsnuću daje nam vjeru u pobjedu života. Zadnju riječ ima ne smrt nego život, ljubav. Drugi dio sprovoda nastavljen je u mjesnoj kapeli sv. misom. To je najljepše i najviše što možemo učiniti za pokojne. Narod je sudjelovao u ovoj misi. Pokojna se raduje ovoj gozbi ljubavi koju ne može smrt prekinuti… Oproštaj od ljubaznih domaćina. Vraćajući se kući u glavi se vrte uspomene. Upada u oči naša hrvatska raznolikost – od jezične do one duhovne baštine sadržane u molitvi, napjevima…ali u jedinstvu. Donosimo nekoliko snimaka koje je snimio Vlado Butina mobitelom.
