U jeku smo korizmenog vremena. A korizmeno vrijeme je povlašteno vrijeme za bistrenje pogleda. Neki ljudi se bune što je život takav kakav jest, pun izazova, nepravdi, nasilja…Takvi zamišljaju život bez poteškoća, sanjaju bezbrižni život. Prema njima Bog bi trebao micati ispred njih svaku zapreku i biti njihov “sluga”. Oni su oni koji određuju Bogu kakav bi trebao biti. Čovjek se tako postavlja u ulogu djeteta koje traži da roditelji ispune svaku njegovu želju pa i onu koja graniči s ludošću. Sv. Pavao poručuje Rimljanima: “Preobličavajte se obnovom svoga uma da mognete uočavati što je volja Božja: što je dobro, ugodno i savršeno”(Rim. 12,2). Bog nam je dao dio svoga uma. Zato ponajprije trebamo promijeniti način mišljenja, razmišljanja. Nakon što razumom uočimo neke bitne stvari onda slijedi akcija, djelovanje. Može li se čovjek snaći u košmaru ideja, mišljanja, raznih nazovi proroka, teorija zavjera…? Razuman stav je da u ovakav svijet unosimo ono što Bog želi. Ponajprije su tu Božje zapovijedi /deset zapovijedi/. One nisu dane zato da nas ograniče i sputaju nego da nas poštede pada u provaliju. Zatim Božja Riječ zabilježena u evanđeljima. Zapovijedi su kao prometni znakovi koji nas upozoravaju na opasnot! Oni su postavljeni zbog naše sigurnosti a ne zbog ograničenja. Zato će čovjek kritički promatrati što mu se servira u društvenim medijima. Neće uzimati sve za gotovo. Upravo tako može održati slobodu duše i čistoću srca. Obraćenje počinje obnovom naše pameti da bi završilo promjenom našeg srca. Čovjek se rađa u mukama ovoga svijeta. Nijedno rađanje nije bezbolno. Rađanje za vječnost je ponekad bolno. Veliki Michelangelo stajao je pred gromadom stijene i nepomično promatrao držeći čekić u ruci. Pitali su ga što to radi. Odgovorio je: oslobađam zarobljenog anđela! Doista, trebao je mnogo udaraca, sitnog klesanja dok se nije pojavio lik anđela. Tako je nastalo i njegovo remek djelo Pieta. U korizmi i mi osolobađamo “anđela” u sebi! Ideal po kojemo želimo urediti naš život je lik Isusa Krista. Kad ne znamo što učiniti u životnim dilemama, zbunjenostima, nesnalaženju, postavimo pitanje: što bi Isus učinio na mojem mjestu!
Neki su, nakon dugog lutanja doživjeli trenutak milosti. Otkrili su ljepotu duhovnog života koji je stvarniji od života “jela, pića i zabave”. Neki su sa suzama ponavljali poput sv. Augustina: “Prekasno sam te upoznao…”
Pomalo se snijeg otapa…Možemo zamisliti kako izgleda igra snijega, sunca, šume…na Plitvicama, u Velebitu…
Nestanak jednog lijeka – Nedostatak jednog lijeka u Hrvatskoj postaje tužna priča. Naime, ponestalo je lijeka koji dijabetičari koriste da ostanu na životu. Bez njega oni ne mogu živjeti. Ali, otkrilo se da ovaj lijek skida kile pa su za njim pohrlili oni koji imaju višak kila. Tako je nastala nestašica. Ovo nas uvodi u tužnu hrvatsku priču. U vrhu smo EU po višku kilograma, po debljini. Rasprava u Saboru ponekad nas iritira jer se neki sabornici bore za vlast tobože brigom za veće plaće, veči standard građana. Kad će se oporba i vladajući složiti u onim stvarima koje su od nacionalne ili sveopće važnosti? Višak kilograma možemo skinuti dijetom, unošenjem manje kalorija u prehranu a evo u Korizmi i postom. Jednostavno zdravim načinom života.
U pozadini Velebit…