Danas nas je zapala čast da slavimo misu na četvrtu nedjelju došašća u područnoj kapeli župe Smiljan – u Rosuljama. Kapela je izgrađena za župnika Kapša u groblju. Prvi su kršćani slavili euharistiju u katakombama, podzemnim grobnicama, skriveni od progonitelja. Kapela u groblju ima nešto simpatično: s nama su na poseban naši dragi koji su završili zenaljsko putovanje. Oni nisu “mrtvi”: oni su u ruci Božjoj. Oni se raduju našem hodu u vjeri i ljubavi. Malu zajednicu koja se ovdje okuplja čine žene i muškarci, djeca i mlađi. Obitelj! Govoriti o sv. Josipu. mužu pravednom, u naše vrijeme ima snažnu poruku. Bog ispunja ne naše lude želje nego svoj plan spasenja. Sv . Josip ulazi u Božji plan na poseban način. On je muž pravedan, ne izvrgava ruglu zaručnicu koja je trudna. Biti pravedan u biblijskom smislu znači ne sramotiti svoga bližnjega zbog slabosti nego ga spašavati. To je Božja logika: spašavati a ne sramotiti. Tko bi opstao kad bi Bog gledao našu sramotu i grešnost? Primjer: teški psovač koji se na kraju života pokajao, ispovjedio, pomirio, bio je razlog radosti njegovog susjeda. Susjed je plakao od radosti! To znači biti pravedan na Božji naćin. Upravo po takvoj pravednosti ulazimo u Božje planove.
Prije mise nas dvojica svećenika -vlč. Zlatko i moja malenkost – ispovjedili smo ovaj dragi narod. Anđeli su se ovome radovali! Čovjek je velik kad pobjedi svoju oholost i i prizna svoje slabosti. On nije time slabić nego realan: ulazi u Božji svijet pravednosti i ljubavi! Čestitali smo dragim ljudima skore Božićne blagdane. Hoćemo li s njima slaviti misu ovoga Božića ili će nas “poslati” u drugu zajednicu ne ovisi o nama.
