U domovinskom ratu imao sam više kontakata s crkvom u Italiji, Austriji i Njemačkoj. Našoj djeci u progonstvu /u najvećem broju u Karlovcu/ tražio sam dobre ljude koji bi ih primili na ljetne praznike da djeca dožive i ljudsku dobrotu a ne samo granate. Iako živimo u susjedstvu prosječni Talijani nisu uopće znali za Hrvatsku. Njima je ostala u svijesti “Titova Jugoslavija” i pojam “jugoslaveni”. Raspad Jugoslavije, neprirodne tvorevine, oni nisu u početku razumjeli. Nisu vidjeli velikosrpski plan koji je ostavljao krvavi trag. Nakon vremenskog protoka, burnih događanja, kad je postalo bjelodano da jedan narod sa dugom poviješću želi stati uz bok drugim slobodnim europskim narodima sa svojim identitetom. Papa Ivan Pavao II vrlo je dobro razumio situaciju i pomogao više nego smo mogli očekivati. Hrvatska je danas u EU i dijeli s Europom brige, radosti i probleme. Ovje donosimo mišljenje nuncija u Hrvatskoj, mons. Lingue koji je pet godina nuncij u Hrvatskoj. On kaže: “Nisam uopće očekivao da ću doći u Hrvatsku pa nisam ni imao nikakva očekivanja. Bilo je to iznenađenje kada sam saznao za odredište, jer sam bio nuncij na Kubi. Dolazim iz Italije, koja je zemlja bliska Hrvatskoj, ali dolazim iz regije Piemonte, koja je blizu Francuske i za nas je ići u inozemstvo značilo ići u Francusku, upoznati Francusku… Nisam očekivao ništa, ništa nisam poznavao. Sve je nadišlo moja očekivanja jer sam našao živu Crkvu, zauzetu Crkvu s mnogo aktivnosti i to me se jako dojmilo. S te točke gledišta nisam očekivao jednu zemlju s takvom pobožnošću, s tako živim katoličanstvom.” Naravno, nećemo živjeti od povijesnih zasluga nego naša crkva se suočava s izazovima kao i čitav svijet, izazova na koje treba odgovoriti na Kristov način.
Crkva u Hrvatskoj u očima drugih
18
srp