Izbornik španjolske reprezentacije koja je izborila prvenstvo Europe u nogometu, De la Fuente, ne krije svoju vjeru. Na upit novinara da obrazloži zašto vjeruje izbornik je odgovorio: “Bez Boga, život ne bi imao smisla. To je nešto što se mora živjeti, mora vam se objasniti. Religiozan sam jer sam to odlučio biti. Dolazim iz religiozne obitelji, ali kroz život sam imao mnogo sumnji i bio sam daleko od vjere. Ali u nekom trenutku svog života, odlučio sam ponovno osloniti se na Boga u svemu što radim. Ne postoji jedan, nego tisuću razloga za vjerovanje u Boga. Bez Boga ništa u životu nema smisla.” Vjera formira naš život: po njoj ulazimo u Božju svemoć. Smrt nije konačna granica nego novi početak. Nažalost, neki prihvaćaju vjeru kao haljinu koju skinu ako treba ili promijene. Lutheru se pripisuje rečenica: “Pecca forte, crede fotius” a to znači: griješi ali vjeruj više ili jače! Vjera u Božje milosrđe ne smije biti razlog da pravimo gluposti svake vrste s obrazloženjem: “Bog će oprostiti”- Možda je najbolji primjer sv. Pavla koji je obraćenik. Progonitelj crkve slomio se i doživio Božje milosrđe. Ali, obraćenje je promijenilo njegov život. Obraćenici /konvertiti/ nekako su revniji jer žele nadoknaditi one ludosti koje su činili. Božja dobrota ne može nam oprostiti bez našeg kajanja. Desni razbojnik je doživio oproštenje samo zato što se pokajao. Možda je indiferentizam – ravnodušnost – gora od nevjere. Obdaren darom života, zdravlja, sposobnostima, čovjek može sebi umisliti da je on to postigao, da ne duguje nikome ništa. Biblija takvog naziva luđakom: “Reče luđak u svom srcu: nema Boga!” Vjernik zna da je primio talente koje treba umnožiti i oploditi. Zato će naći trenutaka molitve i zahvale. Na kraju najljepše što čovjek može učiniti na kraju života je da ponovi Isusove riječi: “Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!”
Sv. Ilija u Sincu – Župa Sinac slavi sv. Iliju kao svoga zaštitnika. U subotu 20 srpnja vjernici će ispuniti prostranu crkvu sv. Ilije u koju su generacije vjernika ugradile svoju vjeru i ljubav. Misa je vrhunac slavlja i oni koji dođu samo na “sajam” zapravo nemaju pojma o sv. Iliji. Oni su “odstranili” sliku a ostavili okvir i dive se okviru bez slike. Ipak, vjernička zajednica zna da je gozba ljubavi u ovoj prelijepoj crkvi najljepše što čovjek na putu kroz vrijeme može doživjeti.
U Sincu: s. Cecilija iz nebeske perspektive sudjelije u pjevanju
Sparni ljetni dan ali to nije razlog da sajam petkom u Gospiću izostane…