Veliki francuski pisac Georges Bernanos (1888-1948), jedan od najznačajnijih romanopisaca 20. stoljeća stekao je ugled objavom romana “Razgovor karmelićanki”. To je drama čija se radnja zasniva na povijesnom događaju koji se zbio 17. srpnja 1794. u Parizu gdje je toga dana pogubljeno 16 sestara karmelićanki iz Compiegnea. Majka Marija od Utjelovljenja, jedno od glavnih lica drame, slučajno je preživjela ovaj događaj i opisala ga u izvještaju koji predstavlja zajednički izvor svim kasnijim radovima o toj temi.
Revolucionarni je komitet otkrio sestre te ih 24. lipnja 1794. sve zatvorio u samostan sestara od Pohođenja koji je, po nalogu “naroda”, bio pretvoren u zatvor. Odatle su bile prevezene u Pariz, kamo stigoše 13. srpnja i biše zatvorene u strašni zatvor Conciergerie. Tu je bilo mnoštvo svećenika, redovnika, redovnica, koji su čekali smrt. Karmelićanke su iz Compiègna pružale svima primjer izvanredne smirenosti, vedrog pouzdanja u Boga, nepokolebljive vjernosti Kristu i privrženosti Crkvi. Njihova je prisutnost zračila pravu radost. Na blagdan Karmelske Gospe, kao izraz svoje duhovne radosti, a predviđajući skoro mučeništvo, jedna je karmelićanka na melodiju Marseljeze ugljenom napisala pjesmu, koja je i himan i molitva. Sutradan, tj. 17. srpnja, sestre su po kratkom postupku osuđene na smrt zbog svoje vjernosti redovničkom zvanju i zbog svoga “fanatizma”, koji se odnosio na njihovu pobožnost prema Srcu Isusovu i Marijinu. Istog su dana odvedene na stratište Barriere-du-Throne. Dok su ih kraj mnoštva, koje je u šutnji sve promatralo, vozili u smrt, sestre su na glas pjevale psalam “Miserere” te himan “Zdravo Kraljice” i “Tebe Boga hvalimo”. Došavši do podnožja giljotine, sestre su zapjevale himan “O dođi Stvorče Duše Svet”! Zatim je jedna za drugom pred majkom prioricom obnovila redovničke zavjete. To je bilo sve što su još na ovome svijetu mogle učiniti. Okrutna ih je sjekira sve poubijala. Posljednja je pošla pod giljotinu majka priorica, koja je za tu svečanost sestre tako divno pripremila. Bila je to divna duša koja je običavala govoriti: “Ljubav će uvijek pobijediti. Kad se ljubi, onda se sve može.”
Je li čovječansto naučilo štogod iz revolucija? Možda je najbolju analizu napravio G. Orwel u “Životinjskoj farmi”. Ukratko: životinje su se pobunile protiv ljudske tiranije. Vođa ili mozak revolucije su bile svinje. Upravo zato su tražile bolje uvjete, priviegije, bolju hranu, časti…Tako su postale diktatori i ništa se nije promijenilo. Najveća revolucija je Kristova revolucija! “Raspet, umro i pokopan treći dan je uskrsnuo…” Bog nije odustao od čovjeka nakon čovjekovog pada. Božji plan doživljava vrhunac u Kristovu dolasku. Zlo je pobjeđeno ljubavlju! Smrt je pobjeđena. Čovjeku se nude neslućene mogućnosti. Vjera je snaga koja pobjeđuje ovaj ranjeni svijet, vjera koja prelazi u ljubav. Našim je sestrama karmelićankama život promijenjen ali nije oduzet.