Prema Božjem projektu čovjek je stvoren za vječnu sreću koju postiže u životu s Bogom. Pred njim je čitava vječnost, on nema granice. Međutim čovjek je u negostoljubivoj pustinji života. Bolest, nasilje, ratovi, smrt…u zemaljskom hodu kao da posve zamrače Božju ruku koja nas prati. Ipak, da bi ostvario svoj cilj, vječnu sreću, čovjek treba ispunjavati Božji plan. Naime, Bog ne ispunjava naše lude želje nego svoje planove s nama. U pustinji Božji narod koji je vidio silna znamenja Božja gubi vjeru i želi se vratiti u egipatsko ropstvo. Ali, Bog ne napušta čovjeka! Šalje mu tolike znakove. Bog želi da iziđemo iz sebe i otvorimo se ljubavi dok nas “stari čovjek” vuče u prošlost, laž, iluzije. U našu “pustinju života” dolazi sam Bog: čini zadnje što može, postaje čovjek u svoj njegovoj tragičnosti ali i otkriva neslućene mogućnosti. Naša patnja, nepravde, smrt…nisu zadnja riječ. Tolstoj to lijepo kaže kad je otkrio, nakon 30 godina nihilizma, snagu vjere, sve mu je postalo drugačije: smrt više nije smrt nego pobjeda novog života. Cilj našeg zemaljskog putovanja je ulazak u život vječni, u puninu radosti i ljubavi koju Bog priprema onima koji ga ljube. Čovjek je velebni Božji projekt ali nas ne spašava bez nas, bez naše vjere i ljubavi.
Danas završavaju duhovne vježbe – Danas završavaju trodnevne duhovne vježbe za svećenike u pastoralnom centru u Ličkom Osiku. U ovom turnusu duhovnih vježbi sudjelovala su 22 svećenika. Voditelj je krčki svećenik vlč. Zvonimir Badurina Dudić. Idući turnus je na Plitvicama od 26. do 29, kolovoza također u pastoralnim centru u naselju Mukinje na Plitvicama.