Bili smo u Vagancu

14 ruj

Iz Gospića u 8 sati put prema Vagancu. Preko Ljubova vijugavom cestom do Korenice. Pogled na Plješivicu. Opjevana planina koja šuti i šutnjom puno govori. Stara dobra cesta D1: promet u oba smjera živahan. Skrećemo prema Prijeboju /Priboj/. Zaustavljamo se pred ruševinama crkve sv. Petra. Spaljena u Drugom svjetskom ratu. Stanovnici ovog hrvatskog sela likvidirani su i protjerani. Pok. Ivan Dujmović trudio se da popiše žrtve Drugog svjetskog rata. Naravno u arhivima nema njihovih imena. Jedini izvor su preživjeli svjedoci. Popisao je 40 žrtava u Prijeboju, 12 u selu Rudanovac i 4 u Kapeli. To smo objavili u godišnjaku Mostovi 2015. Prijeboj je imao prije Drugog rata oko 800 duša. Ostala je šačica u samom selu. Posebno je odjeknulo ubojstvo Mile i Brace Konjevića 1957. u kući na krevetu. Pokušaj župnika iz Drežnika pok. Jose Bogovića da pokrije spaljenu crkvu lokalne vlasti iz Korenice su grubo prekinule. Zadnja žrtva je Slavko Čorak ubijen 1991. u Korenici. Prolio sam suzu za tolikim žrtvama, posebno za zadnjom žrtvom pok. Slavkom….

Preko Ličkog Petrovog sela stižemo u Vaganac već u 10 sati. Posjetio sam groblje i materin grob. Dobra majka koja je toliko žrtva podnijela u životu ali vjeru nije gubila. Oko crkve se narod okuplja. Radni je dan i ne očekujemo previše naroda. U 11 sati počela je misa koju predvodi porečko-pulski biskup u miru mons. Ivan Milovan. Ova istarska obitelj dala je više svećenika,,,Oko biskupa je osam svećenika. Župnik Dino Rupčić pozdravio je biskupa i vjernike koji su ipak ispunili crkvu. Ovo je treća crkva u jednoj generaciji: 1945. srušili su je partizani, 1991. razorili su novu crkvu srpski agresori, a ovo je treća izgrađena 2000. godine. Crkva je prava ljepotica. Biskup je progovorio o križu: tko ne uzme svoj križ i ne ide za mnom ne može biti moj učenik! Ovaj narod ne zna o križu lijepo zboriti nego ga nosi i živi s križem. Narod je lijepo pjevao a za sviranje se brine Pero Čančar.

Biskup ima iza sebe bogat svećenički i biskupski “staž”

Trenutak Pričesti

Po dobrom običaju predstavnica vjernika Suzana dala je biskupu dar

Na kraju mise molitva za pokojne, žrtve ratova pred križem podignutom pred crkvom.

. Zadnju riječ je imao župnik: toplo se zahvalio vjericima, biskupu i svećenicima. Nakon mise u župskoj dvorani gulaš za sve. biskup i svećenici s narodom su se okrijepili kao u ranokršćanska vremena.