Razočaranje i radost susreta – Zajednička grobnica u Gospiću

3 tra

Čitanje svetog Evanđelja po Luki.  Onog istog dana — prvog u tjednu — dvojica Isusovih učenika putovala u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo. l dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima. Ali prepoznati ga — bijaše uskraćeno njihovim očima. On ih upita: »Što to putem pretresate među sobom?« Oni se snuždeni zaustave te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: »Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?« A on će: »Što to?« Odgovoriše mu: »Pa ono s Isusom Nazarećaninom, koji bijaše prorok — silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom: kako su ga glavari svećenički i vijećnici naši predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli. A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo. A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da u im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ. Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše, ali njega ne vidješe.« A on će im: »O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?« Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu. Uto se približiše selu kamo su išli, a on kao da htjede dalje. No oni navaljivahu: »Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!« I uniđe da ostane s njima. Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh izreče blagoslov, razlomi te im davaše. Uto im se otvore oči te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju. Tada rekoše jedan drugome: »Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?« U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem. Nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima. Oni im rekoše: »Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!« Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha.

Ovaj ulomak evanđelja po Luki danas se čita po našim crkvama. Na jednoj strani dvojica učenika razočarani, vraćaju se u svoje selo, svojim prijašnjim poslovima. Neki će im se i smijati i pitati: “Gdje je vaš mudri učitelj?”. Susreću stranca koji na prvi pogled ne zna što se dogodilo u Jeruzalemo. Ali, taj isti stranac otvara im oči da vide ono što im je bilo skriveno. Dolazak Mesije je najavljen, planiran do u detalje. Njegovo rođenje, navještaj Radosne vijesti i sramotna smrt na križu je najavljeno. Plan se ostvaruje. Ovoj dvojici učenika otvaraju se oči: kako mi to nismo znali! Sada im je sve do u detalje jasno. Stranca prepoznaju u lomljenju kruha: nitko to nije činio kao on, njihov učitelj! Evanđelist ističe da su ga prepoznali baš u lomljenju kruha! Ovu radosnu vijest žele podijeliti s ostalim učenicima: on je uskrsnuo!

Nedjeljom se okupljamo na “lomljenje kruha” gdje prepoznajemo uskrslog Gospodina

Počast poginulima na kraju Drugog svjetskog rata i poraća u Gospiću – Danas prije podne iskazana je počast ostacima ubijenih na kraju Drugog svjetskog rata i poraća u Gospiću i okolici. Radi se o ostacima 253 žrtve.

“Pobjednici” su žrtve često bez suda i presude bacali u jame, pokapali ih kao stoku i nisu dali rodbini da im iskažu posljednju počast. Trebalo je čekati više 80 godina da im se iskaže osnovna ljudska počast. Skupljeni ostaci u Gospiću i okolici danas su pohranjeni u zajedničku grobnicu s dužnim poštovanjem na gospićko groblje. Bio je prisutan ministar branitelja gosp. Tomo Medved, župan Petry, gradske vlasti, rodbina i mještani. Svete obrede vodio je župnik.

Zajednička grobnica žrtava Drugog svjetskog rata i poraća u Gospiću

Kršteno osmero djece – Iz mnoštva vijesti koje dolaze pred naše oči izabrali smo onu iz Babine Grede: pod misom je kršteno osmero djece! Čestitka roditeljima koja vide bogatstvo u djeci.

Druga vijest koja nam je zapela za oko: tri maloljetnice pretukle svoju vršnjakinju! Nasilje među maloljetnicima je nekako ušlo u naše uho ali da maloljetice pretuku svoju vršnjakinju malo nam je neobično. Ako iz ovog nešto nauče bit će dobro. Ali, ako je ovo obrazac njihovog ponašanja onda je to tužno i znakovito. Što će biti od te djece?