Dvojica razočaranih učenika na putu u Emaus omiljela je tema u pouskrsno vrijeme. “Mi smo se nadali” rekli su oni strancu koji im se pridružio. Isusov svršetak na križu duboko ih je razočarao. Nisu razumjeli Božji plan i upali su u duboku krizu vjere. Razapeti Isus na veliki petak ostao im je u duboko usječen u pamćenje. Dalje nisu ništa vidjeli. Isus im se pridružio kao stranac. Oni ga nisu prepoznali. Kad je stranac namjeravao dalje oni su mu rekli: ” Ostani s nama godpodine jer je večer”. Oni su ga prepoznali kod lomljenja kruha. Nitko to nije činio kao on. Samo je on s neopisivom pažnjom i ljubavlju postupao s kruhom. On im je otvorio oči. Božji plan se ostvaruje. Smrt nije zadnja riječ nego uskrsnuće. Dvojici učenika “počelo je gorjeti u srcu”…Mi smo Isusovi učenici na putu. I mi upadamo u krize. Ali je ostao Uskrsli u svojoj riječi, u Svetom Pismu i u Euharistiji, lomljenju kruha. Prepoznajemo ga. Okupljena zajednica nedjeljom hrani se riječju i kruhom nebeskim. Okupljene zajednice po našim crkvama jedinstvene su: zajedno stariji i mlađi, roditelji i djeca. Nitko to tako ne čini kao naša crkva. Poput učenika iz Emausa i mi prepoznajemo Gospodina s nama na životnom putu.
