Danas u nedjelju 12. studenog imali smo zadovoljstvo posjetiti župe Cvitović i Cetingrad. Župnik Ivica Tolla službeno je odsutan pa smo s ovim dargima narodom slavili nedjeljnu misu u 10 sati u Cvitoviću a u 12 sati u Cetingradu. Mrzlo jutro ali ipak cesta preko Ljubova nije zaleđena. Čak je ugodna vožnja kroz ove lijepe krajeve u jesenskom šarenilu boja. Ne zna se što je ljepše oko nas. Plješivica stoji i svojom mirnoćom ulijeva strahopoštovanje. Plitvice su u posebnom šarenilu boja. Zastali bismo ali treba na vrijeme stići u Cvitović. Prolazimo kroz Slunj, najljepšte turističko naselje na svijet! Dobro sam rekao! Nekoliko kilometara od Slunja evo nas pred lijepom crkvom sv. Nikole na brežuljku odakle puca pogled na istok i zapad. Mežnar u sakristiji ureduje: zapiše molenje, misu… U 10 sati smo na oltaru. U pratnji minstranata pred okupljenom zajednicom ili bolje rečeno obitelji. Neki su bezbožnici slučajno zavirili u crkvu i ostali zadivljeni ozračjem koje vlada u crkvi. Taklo ih je: ovaj narod živi budućnost, oni već sada doživljavaju preokus nebeskih radosti. Nižu se čitanja a evanđelje govori u mudrim i ludim djevicama. Jedna mi je djevočica rekla da bi bolje bilo reći ne lude nego maloumne. Ona je to i protumačila: nemaju uma! U svakom slučaju naš je život neponovljiv i zato ga shvaćamo ozbiljno. Održati ulje u posudama znači održati vjeru, hraniti je molitvom, rasti u vjeri. Maloumne djevice su to sve shvaćale kao banalnost. Takvih ludih ili maloumnih ima i danas. Iznenadio ih je dolazak zaručnika i bile su nespremne, bez ulja u posudama, prazne duše ili zatrpane glupostima…Ovaj narod njeguje lijepo pučko pjevanje. Sv. je Augustin plakao od radosti kad je čuo kako narod lijepo pjeva u crkvi. Trenutak pričesti je najintimniji susret s uskrslim Gospodinom. Nakon blagoslova narod se razišao svojim kuća noseći blagoslov…
Cvitovačka crkva na brijegu
U Cvitoviću
Iz Cvitovića idemo u Cetingrad, udaljen kojih 20 kilometara, na samoj granici s BiH. Iz daljine se vidi visoki zvonik. Ovo je najveća crkva u ovom dijelu Hrvatske. Ponovit ćemo i ovaj put da su je zli ljudi pretvorili u hrpu kamenja 1991. Ljubav gradi pa je i ovaj put progovorila te je crkva niknula iz ruševina kao ljepotica i Božji poljubac ovom kraju. Misa je u 12 sati. Ministranti su se obukli i rado služe oko oltara. Ova nekad velika župa (u jednom je danu znalo biti 25 vjenčanja!), nakon otvaranja granica otišli su ne samo po Europi nego i preooceanske zemlje. Ali oni živo prate događanja u svojoj rodnoj župi. Svakog ljeta dolaze u posjet, neki ostanu i preko godine. U crkvi je prava obitelj: djeca, mladi i oni stariji. Ovdje su jedno srce i jedna duša! To samo naša crkva može tj. okupiti sve generacije u poštovanju i ljubavi. Pjevali smo, čitači čitali. Ovom narodu je lako govoriti: riječi izviru iz srca. Ovaj je narod u teškim vremenima znao nositi križ s vjerom. U patnji možemo i sazarjeti i postati osjetljivi jedni za druge. Što je još važnije nije ih ljudska glupost odvojila od mudrosti križa.
Nakon mise malo zadržavanje pred crkvom. S grupom muževa smo pošli na kavu u obližnji kafić. Među nama je Iganc i Amerike. Došao je nahraniti dušu u Cetingrad. Tema ima za razgovor na pretek…Sve što je lijepo kratko traje. Rastajemo se. Zaustavljam se kod obitelji s petero nejake djece, otac odsutan pa se majka brine za njih. Ostavio sam joj mali prilog…U jednom restoranu pladanj gulaša ali vlasnik ne želi naplatiti. Kuća časti. Moramo se natezati jer nisam baš takav bogac da ne bih mogao platiti. Zahvaljujem ljubaznom osoblju i vlasnici. U sumrak šetnja kroz slunjski park i glavnom cestom do apoteke. U parku par sjedi na klupi. Djevojka me prepozna, ustade i upita: “Smijem li vas zagrliti!” Malo sam iznenađen ali to je tako spontano i čisto… Trebam noćiti jer sutra sam naručen kod vulkanizera koji čuva moje zimske gume: policija svaki dan upozorava i prijeti kaznama! Treba noćiti u Slunju. A Slunj je najljepše turističko naselje ne samo u Hrvatskoj nego na svijetu! U apartmanu ljubazne obitelji Štefanac. Tako jednostavno. Ujutro sam kod vulkanizera Darija. Gužva: svi se žure prije 15. studenog staviti zimske gume. U Rastokama smo popili kavu s društvom i obnovili mnoge uspomene…Opraštam se od Slunja i starom dobrom cestom do Korenice a onda preko Ljubova i evo me u Gospiću. Dva dana ispunjena susretima, pozdravima, obnovljenim uspomenama…Tuga rastanka radost ponovnog susreta!.
U Cetingradu
Misa u Cetingradu
Ministranti mi smo služimo oltaru, zahvalni smo Bogu na tom divnom daru!