Današnje evanđelje ne ostavlja nikoga ravnodušnim kad ga pročita ili čuje navještaj. Riječ je o farizeju i cariniku. Farizej je došao u hram na molitvu ali ta je molitva samohvala, ponosan je na ono što čini u zajednici i pred Bogom. Farizeji su bili elita u tadanjem društvu. Nisu željeli niti sjedti za stol s grešnicima kao što su to bili carinici. Carinici su bili u službi okupatorske vlasti: radili su za njih i sebe. Bili su omraženi u društvu. Farizej koji se pred Bogom hvalio između ostalog da nije kao ovaj carinik koji je u dnu hrama ponizno molio i kajao se ne gledajući na druge, nije otišao opravdan – kaže Isus. Kako to? On se odlučio za život pravednosti. Vrši propise, daje podavanja, moli. Isus ponajprije osuđuje grijeh. Grijeh korupcije u društvu nitko ne može opravdati. Grijeh preljuba, nevjere, psovke…Ali Isus razlikuje grijeh i griješnika. Grijeh treba osuditi ali griješnika trebamo spašavati. Farizej to ne razlikuje. On ne vidi carinikovo iskreno kajanje. Carinik naprotiv nikoga ne osuđuje niti optužuje nego gleda sebe, svoj grijeh i iskreno se kaje. On je otišao opravdan…
