U današnjem prvom čitanju Bog je rekao: „Nije dobro da čovjek bude sam“ i – stvorio ženu koja s muškarcem čini jedno tijelo. To je iskonska, temeljna i prva ljudska zajednica. Zapazimo još i ovo: koliko god je Bog uzvišen, velik i nenadmašan, on ipak čovjeku za druženje daje drugoga čovjeka. Čovjek je Božji dar drugome čovjeku. Čovjek je shvaćen kao Božje nadopunjavanje drugog čovjeka. Čovjek je stvoren kao muško i žensko, čovjek je stvoren za zajedništvo. Konačno, kako već spomenusmo, čovjek je u konačnosti i stvoren za vječno drugovanje s Bogom i svetima u nebu. To je čovjek. Onaj koji se u ljubavi daruje drugome, jer je tek drugovanje u ljubavi ono pravo drugovanje. Tek je po grijehu ušlo zlo u čovjeka. Prisjetimo se. Nakon što je sagriješio čovjek je počeo optuživati svoju ženu. Po grijehu je ušla ne-ljubav, ušao je razdor. Konačno, grčko ime za sotonu, vraga i jest „đavao“, što znači „onaj koji razbacuje, razgrađuje, razjedinjuje“. Naprotiv, Krist je došao da umre za narod, „ali ne samo za narod nego i zato da raspršene sinove Božje skupi u jedno“ (Iv 11,52)…Bog nije “samac”: otkrio nam je da je u Tojstvu! Tri osobe u jedinstvu. Otac se daruje Sinu a njihova ljubav “stvara treču osbu; Duha Svetoga. Bog je stvorio čovjeka na svoju sliku! Muško i žensko koje u darivanju sebe jedno drugomu rađaju treću osobu; dijete kao plod ljubavi. Nakon istočnog grijeha Bog ne odustaje od čovjeka: izlazi s novim planom koji doseže vrhunav u dolasku Sina Božjega u ljudsku sudbinu: rađa se kao dijete, živi naš život u siromaštvu, progonstvu, najvještaju Radosne vijesti spasenja, smrću na križu u sramoti i silnoj patnji ali sve iz ljubavi prema čovjeku. Čovjeku se otvaraju nove mogućnosti: smrt je pobjeđena, čovjek je dijete vječnosti vraćen u zajedništvo s Bogom Trojedinim. Kad je Tolstoj od nihiliste susreo Krista, upoznao njegovu Riječ, uskrsnuće, rekao je da je to posve promijenilo njegov život. Smrt više nije smrt nego novo rađanje. Bog ne odustaje od čovjeka; čovjek može odgovoriti na Božju ljubav obraćenjem, kajanjem i prihvaćanjem. Isus će reći učenicima: ne radujte se što vam se pokoravaju zlodusi nego što su vaša imena zapisana na nebu. Drugim riječima vi ste sinovi vječnosti!
Danas tužan događaj u Gospiću: Nakon toliko godina časne sestre Srca Isusova /matična kuća u Rijeci/ napuštaju Gospić /biskupiju/. One su u biskupiji od osnivanja 2000. godine bile domaćice i radile druge odgovorne službe. Prije toga bile su u župi Gospić. Danas će se s. Amalija, s. Celestina i s. Svjetlana oprostiti na poldanjoj misi od biskupije i Gospića. Ovom prilikom zahvalit će im mnogi a zahvali se pridružujemo i mi svećenici u domu. Bog ih blagoslovio i beskrajno im hvala! Mnogi pitaju: zašto? Jednostavno sestara nema a one preuzimaju vrtiće, vjeroučiteljice su, rade u domovima…
S. Amalija je prije dolaska u Gospić bila u Slunju: pred rat, u progonstvu /u zatvoru jednu noć u Korenici/, nastavila po povratku djelovanje u Slunju a osnivanjem biskupije biskup Bogović ju je pozvao u biskupiju…
Danas u 11 sati slavimo misu u Sincu!