Danas sam imao povlasticu da zamijenim župnika don Gorana u Sincu. Misa u 11 sati. Lijep sunčani dan nakon obilnih kiša. U 11 sati počela je misa u župnoj crkvi sv. Ilije. Crkva u ratu nije stradala, nisu doprli barbari do Gacke doline. Inače bi najprije crkve razorili. Gađali su sve crkve topništvom iz udaljenosti. Tako je jako oštećena crkva u Otočcu, Prozoru, Brlogu…ali u Sincu uz mala oštećenja nije stradala unutrašnjost crkve ukrašena bogatim baroknim oltarima. Hvala Bogu! U crkvi se okupila obitelj: sve generacije! Mlada orguljašic /Bujan/ prati pjevanje. Sudjeluju čitači i zajednica u pjevanju. Nije teško progovoriti ovom dragom narodu: ovdje sam proveo 9 ugodnih godina /1977-1986/. Stariji me se sjećaju a nove generacije znaju po pričama. Svakako slaviti misu s ovim narodom nakon tolike vremenske distance doživljavam s dubokim emocijama. “Nije dobro da čovjek bude sam” čuje se danas. Čovjek može rasti po drugima i s drugima. Ne samo u braku nego i u životu za druge po Isusovu primjeru koji je sebe dao za druge. Slavljenje nedjeljne euharistije vrhunac je tjedna jer utvrđujemo naše zajedništvo s Uskrslim, učvršćujemo vjeru po kojoj već sada sudjelujemo u “Božjem svijetu”, budućnosti koju tek naslućujemo. Pjevanje, molitva, Pričest…ovaj narod oslobađa smrtnosti i uvodi u život vječni…
Nakon mise ugodan razgovor pred crkvom. Trebam se malo vraćati natrag ali se sjetim tolikih detalja, susreta…Morali smo se rastati. Pozvali su me u Lićko Lešće na ručak. Ova župa danas slavi Gospu od krunice ili Rozariino. Svećeničko druženje ima nešto posebnoga. Kako je to rekao jedan svećenik u godinama: “Ja nemam majke ni oca, brata ni seste: vi ste moja braća i sestre, otac i majka” (Vlć Žuravelj). Naše druženje nas obogaćuje, napuni energijom…Dakako župnik vlč. Ivan Miškulin pobrinuo se sa svojim suradnicima da stol bude bogat….Odvezao sam vlč Juru Ladišića u Otočac i vratio se preko župe Prozor u kojem sam također ostavio pola srca /9 godina vodio sam ovu župu uz Sinac/. Slučjne prolaznike sam u šali pitao za put u Gospić jer sam “zalutao”. Sunce se naginjalo prema zalazu pa sam produžio preko Čovića, Lešća, Janča, Perušiča. L. Osika u dom u Gospiću. Nisam došao praznih ruku: u Ličkom Lešću su mi košaru napunili raznim delicijama za braću u domu. Ugodan dan, dan za pamćenje!
/Naslovna fotografija: pogled na Gacko polje sa Sincem u daljini/
U Sincu: Pričest
U Sincu u 11 sati
Crkva u Ličkom Lešću danas slavo Rozarijino /Gospu od krunice/
Crkva u Prozoru
U Prozoru