Papa Leo XIV upozorio je na vjeru koja se upoznaje isključivo putem interneta: “Posljednjih godina mnogi su mladi vjeru upoznali putem društvenih mreža, uspješnih programa i popularnih kršćanskih svjedočanstava na internetu. Opasnost otkrivanja vjere na internetu jest što je ona ograničena na pojedinačna iskustva, koja mogu biti intelektualno i emocionalno umirujuća, ali nikada ‘utjelovljena’. Takva iskustva ostaju ‘rastjelovljena’, odvojena od ‘tijela Crkve.’” Naprotiv, upravo nam sinodalna iskustva pomažu izići iz granica vlastitoga ‘ja’ i stvoriti zajedništvo – kazao je Sveti Otac, dodavši: „Algoritmi društvenih mreža prečesto stvaraju samo jeku samoga subjekta, odnosno hvataju osobne sklonosti i ukuse te ih vraćaju pojačane i obogaćene primamljivim prijedlozima. No tada svatko ostaje sam sa sobom, zarobljen u vlastitim sklonostima i vlastitim projekcijama.“
Bit crkve i prave vjere je zajedništvo: naći se za stolom Gospodnjim s drugim ljudima, muškarcima, ženama i djecom. Crkva je jedina “organizacija” koja okuplja oko stola sve generacije. U takvoj “crkvi” vjera se hrani, raste i donosi plodove. Pružanje ruke odnosno rukovanje na misi znak je zajedništva, podrške i solidarnosti na životnom putu. To ne možemo učiniti zatvoreni u svoju sobu pred računalom, bez fizičkog kontakta s braćom i sestrama. Stisak ruke na misi je poruka da računamo jedni na druge u životnim poteškoćama. Jednostavno nismo sami! Istina, na internetu možemo pronaći izvrsne portale ili stranice koje nas informiraju i potiču na intenzivniji vjernički život. Dobro je otvoriti neki kršćanki ili duhovni portal ali nije dovoljno za hod u vjeri. To je tek početni poticaj…
Naša su djeca doživjela kršćansku solidarnost u ratu i progonstvu: slunjska djeca u Italiji /Verona/
Rusija stari – Ruski predsjednik Vladimir Putin sve usmjerava na rat u Ukrajini i na oživljavanje demografije nacije. Dok u prvom slučaju možda prikriva uspjehe ali kad se radi o natalitetu brojke su neumoljive. Svi napori administracije da poveća stopu nataliteta bili su uzaludni: stopa nataliteta u Rusiji je među najnižima u njezinoj modernoj povijesti. Državna agencija Rosstat, Ruski nacionalni institut za statistiku, objavila je podatke za 2024. godinu: prosječan broj djece koju žena može očekivati u životu je 1,41. To je daleko niže od stope koja bi osigurala generacijsku obnovu, koju demografi procjenjuju na otprilike 2,1 dijete po ženi. To znači da će svaka nova generacija ruskih građana biti manja od one koja joj je prethodila. Nadalje, Kremlj, vođen nacionalističkom politikom i očuvanjem privrženosti ruskog naroda “tradicionalnim vrijednostima”, ima vrlo strogu imigracijsku politiku, koja je tek nedavno ublažena zbog novačenja za rat u Ukrajini. Dolazak vojnika iz Sjeverne Koreje znak je da Rusija oskudjeva mladim ljudima sposobnim za rat. A što će biti tek u budućnosti? Postavlja se pitanje: može li Rusija održati sadašnji teritorij s tako niskim natalitetom? Rat u Ukrajini samo će ubrzati starenje ruskog stanovništva i silne probleme koji iz toga slijede. EU i SAD muku muče da zaustave doseljavanje na svoj teritorij. Nikomu ne pada na pamet da doseli ili zatraži azil u Rusiji koja je teritorijalno najveća zemlja na svijetu. Dogodit će se ono što se dogodilo s rimskim carstvom: polu- prazan prostor naselit će narodi koji imaju dinamiku života.