Potpomognuto umiranje – Sve se više govori u nekim europskim zemljama o „potpomognutoj smrti“. Neizlječivim bolesnicima koji trpe bolove liječnik može dati smrtonosnu inekciju i tako ga osloboditi teških boli. U nekim je europskim zemljama izglasan takav zakon. U Sloveniji, uoči referenduma o zakonu kojim se podržava potpomognuto umiranje, dobrovoljna skrb za preminule, zakazanog za 23. studenog, Katolička crkva pozvala je vjernike i građane na molitvu i post. Ljubljanski nadbiskup Stanislav Zore u pastoralnom je pismu napisao da to pitanje nije samo političko, već duboko ukorijenjeno u vjeri i savjesti. Kršćani imaju dužnost poštivati život kao Božji dar, od njegova početka do prirodnog kraja. Zore je pozvao na molitve tijekom crkvenih službi i glas “ne” na referendumu kako bi se suprotstavio “kulturi smrti”.
Nadbiskup je objasnio da bi zakon mogao stvoriti poteškoće za teško bolesne i starije osobe te potkopati nepovredivost ljudskog života. Iskustvo iz drugih zemalja pokazuje da se granice mogu brzo proširiti, a posebno ranjive skupine – starije osobe, samci, siromašni i osobe s invaliditetom – mogle bi biti pod pritiskom.
Zore je pozvao na molitve tijekom crkvenih službi i glas “ne” na referendumu kako bi se suprotstavio “kulturi smrti”. Osim Katoličke crkve, protiv referenduma glasale su se i protestantska i pravoslavna crkva Slovenije, pentekostalne zajednice, nekoliko muslimanskih udruga i židovska zajednica. Uvodimo li na mala vrata praksu da beskorisne osobe, teški bolesnici koji opterećuju zdravstvene fondove, trebaju biti eutanazirani. Tko može nekome reći, najmanje liječnik: „Ti nisi za život, nemaš šanse za ozdravljenje i bolje je da to skratimo.“ Čovjek se postavlja kao gospodar života i smrti. Imali smo takvu praksu za vrijeme Hitlera: „Ljudi koji su „paraziti“ društva završili su u plinskim komorama.“. Pa i djeca koja su rođena s teškim poremećajima. Može li kćerka dati smrtonosnu injekciju svojoj majci koja je teško bolesna i nema nikakvih šansi da ozdravi?“Tko joj može dati smrtonosnu injekciju? Liječnik? On nije onda liječnik nego ubojica. Vrijeme provedeno u bolesti ne mora biti izgubljeno vrijeme kao što ni Kristova patnja, bičevanje, muka, raspeće, nije izgubljeno vrijeme. Patnja naših branitelja u logorima, mučenja i premlaćivanja nije izgubljeno vrijeme. Oni su svojom žrtvom donijeli slobodu i dostojanstven život mnogima kao što je Kristova žrtva donijela smisao našem umiranju koje postaje novi početak. Jasno da nećemo težiti za patnjom ali ako se s njom susretnemo na životnom putu ugrađujemo je u svoj uspon prema “novom nebu i novoj zemlji”.
