U američkim izborima pobjedio je republikanac D. Trump. Kršćanski birači značajno su pridonijeli pobjedi Donalda Trumpa na američkim predsjedničkim izborima. Postizborne ankete pokazuju da je republikanac osvojio i većinu katoličkih glasova s 54 posto u cijeloj zemlji. Prema analizi Fox Newsa u suradnji s novinskom agencijom Associated Press, dosegao je 61 posto u skupini protestanata i ostalih kršćana.
78-godišnji Trump je tako uspio popraviti svoje rezultate među kršćanskim biračkim tijelom u odnosu na 2020. godinu. Tada je među katoličkim glasačima bio tek neznatno ispred budućeg predsjednika Joea Bidena. Međutim, Trump ponovno nije uspio prevladati među židovskim i muslimanskim biračima: s vrijednostima većim od 60 posto, većina je ostala uz demokratsku kandidatkinju Kamalu Harris. /prema Kathpresu/
Kriza pravoslavlja – Bečki mitropolit grčke pravoslavne crkve Arsenije (Kardamakis) održao je predavanje na temu Sinodalnost u Pravoslavnoj Crkvi na Sveučilištu primijenjenih znanosti Heiligenkreuz. Prema pravoslavnom gledištu, sabornost nije vanjski oblik uprave, nego bitni element Crkve, rekao je mitropolit. O predavanju predsjednika Pravoslavne biskupske konferencije u Austriji “Tagespost” izvještava u aktualnom izdanju (četvrtak). U razgovoru nakon predavanja, mitropolit je prepoznao probleme u današnjem pravoslavlju: “Sinoda bi mogla dobro funkcionirati ako se vjeruje u Boga, ali ostavi politiku i moć po strani. Pravoslavlje bi trebalo nadvladati nacionalizam i vidjeti sebe kao crkvu, a ne kao zajednicu crkava”, rekao je Kardamakis. Pravoslavlje trenutno proživljava problem 19. stoljeća, “herezu nacionalizma i etnofiletizma”. Ta je hereza /jeres/ oduzela pravoslavlju ono što je zajedničko, a naglasila ono što je pojedinačno, požalio se mitropolit. Kao primjer naveo je bojkot Svepravoslavnog sabora na Kreti 2016. od strane četiri pravoslavne crkve, uključujući Moskovsku patrijaršiju /prema Kathpresu/. Ovo smo mi dobro osjetili i znali ali je dobro da jedan pravoslavni teolog to prizna i otvori diskusiju. Inače će pravoslavne crkve završiti u političkom zagrlaju i prestati biti crkva odnosno zadržati formu bez sadržaja.
Najbolji primjer je ruska agresija na Ukrajinu koju podržava moskovski /ruski/ patrijarh Kiril. Prema toj koncepciji velika Rusija znači i veliku rusku crkvu. Komično da nije tragično. S pravom ovaj pravoslavni teolog Kardamakis vapije da se nacionalizam stavi na stranu a crkva dođe na prvo mjesto u pravoslavnom svijetu. Onda je ekumenizam po sebi razumljiv. Parafrazirajmo sv. Pavla: Nema više Rus, Ukrajinac, Srbin, Bugar, Grk, Hrvat, Talijan….svi smo mi jedno u Kristu! Poteškoća dijaloga s pravoslavnim crkvama je upravo nacionalizam koji je na prvom mjestu. Norveški nobelovac Jon Fosse pristupio je katoličkoj crkvi upravo zbog toga što je katolička crkva nadišla nacionalizme i postala globalna duhovna snaga.
Jutarnje magle sive
Da se ne zaboravi – Slunj i slunjski kraj njeguju sjećanje na progostvo, stradanja i povratak. Tako će i ove godine na dan 16. studenog sve biti u znaku sjećanja na križni put koji je trajao četiri godine. Upravo 16. studenog 1991. ušli su tenkovi srpske JNA s paravojnim formacijama u grad Slunj. Obrana, gotovo goloruka, nije mogla odoljeti nadmoći JNA i paravojnih formacija koje su činili i lokalni Srbi. Počela je pljačka, razaranje, ubijanje nemoćnih kao nikad u povijesti. To nisu radili Huni i Avari. Dane Bogović morao je sam sebi iskopati jamu u koju su ga bacili i ubili. Neke su žive spalili u kućama. Zvjerstva nad onima koji su se usudili ostati u svojim kućama ne može zdrav razum pojmiti. Ubijena je 351 osoba, razorene sve crkve i kapele /prije toga opljačkane/. Križni put slunjskog naroda išao je preko Bosne. Četiri godine progonstva nisu bile izgubljene! Djeca su marljivije učila, mladi se javljali u vojsku s krunicom oko vrata, pokapali smo naše mrtve daleko od svojih groblja. Ponavljali smo: nek mi se osuši desnica ako zaboravim tebe Slunju Grade, ako zaboravimo na Vaganac. Drežnik, Rakovicu, Blagaj, Lađevac, Plitvice… A onda je svanuo slavni dan našeg povratka: “usta nam bijahu puna smijeha a jezik klicanja” kad smo 6. kolovoza 1995. došli na naša spaljena ognjišta. Počela je velika obnova. Kako možemo zaboraviti te dane!
Crkva u Slunju bila je pretvorena u buktinju ali je ljubav sve obnovila