Maglovito jesensko jutro. Pomalo depresivno iako svako godišnje doba ima svoje čari i ljepote. Jesenske magle i ledene kiše mogu biti zanimljive. Priroda se sprema na “zimski” san, preživljavanje u surovim uvjetima. Hibernacija poznata u prirodi ostaje nedokučiva pa i ljudima koji se bave naukom. Neka živa bića u zimskom razdoblju svedu vitalne funkcije na minimum. U surovim uvjetima provedu zimu i potroše zalihe koje su pohranili u svom organizmu. Od sisavaca je najpoznatiji medvjed koji provede zimu u nekoj pećini u “zimskom snu”. Na proljeće se raduju novom životu koji buja.
Život zatvorenika – Od početka godine u talijanskim kaznenim ustanovama 80 zatvorenika oduzelo je sebi život. Godine 2022 njih je 84 oduzelo život. U 189 zatvora smješteno je više zatvorenika nego što ima prostora. Tako u prostoru od 10 m2 živi do šest zatvorenika. Uvjeti su doista teški. Zatvorenici se često samoranjavaju, upadaju u duševne krize, depresije…Ipak, oni su naša braća. U zatvoru mogu neki sazrijeti i izići kao novi ljudi. Čovjek u patnji može sazrijeti i otvoriti nove vidike. Poznato je Franklovo zapažanje da su u Hitlerovim logorima preživjeli ne oni koji su bili fizički najjači nego oni koji su imali neku ideju vodilju, koji su imali vjeru. Zatvor bi mogao biti mjesto “resetiranja”: kad zatorenik okrije nove mogućnosti koje su pred njim. Božje milosrđe je veće od bilo kojeg zla. Sv. Pavao koji je prošao zatvore, kažnjavanja i batinanja sve je to izdržao. Njeove riječi: “Ni smrt, ni život, ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni dubina ni visina ni ikoji drugi stvor ne mogu nas rastaviti od ljubavi Kristove!” Možda je usporedba nespretna jer Pavao nije učinio nikakav zloćin nego je uporno navješao Krista raspetog i uskrslog. Ali, zatvorenici mogu otkriti Božje milosrđe i Kristovu ljubav. Onda sve izgleda drugačije. “Sve patnje nisu ništa prema slavi koja nas čeka”. Bez naše suradnje Božja dobrota nas ne može spasiti. Sin koji je napustio oca morao je “doći k sebi” i onda doživjeti Očev zagrljaj.
