Sv. Ivan u svom evanđelju govori o ogromnom mnoštvu spašenih koji prate Jaganjca Božjeg. Na upit: “Tko su ovi i odakle dođoše?”, dobiva odgovor: “To su oni koji dođoše iz nevolje velike i svoje haljine ubijeliše u krvi Jaganjčevoj”. Moramo priznati da svatko od nas u sebi nosi nevolju veliku. Ta nevolja velika prati čovječanstvo kroz svu povijest. Naime čovjek je “bolestan na smrt”, ranjen je u duši i ta rana krvari. Bog nije stvorio smrt nego život a pobunom đavolskom ušla je smrt u naš život. Čovjek je tako upao u “nevolju veliku”. Iz te nevolje ne može sam izići. Iz te nevolje mogao ga je osloboditi samo Bog koji je čovjeka stvorio za život a ne smrt. Bog nije odustao od toga čovjeka. Njegov se plan postupno ostvaruje: njegova obećanja se pomalo ostvaruju. Vrhunac je Kristov dolazak: on uzima sve naše grijehe, nevolju veliku, svojevoljno umire i svojom smrću pobjeđuje smrt! Smrt je pobjeđena ali i mi sudjelujemo u pobjedi smrti. Najradosnije i najljepše riječi koje su se čule na našoj planet jesu Isusove riječi: “Ja sam uskrsnuće i život. Tko vjeruje u mene, živjet če, ako i umre /Iv. 11,257. To nitko nije mogao reći nego jedino uskrsli Gospodin Isus Krist koji je pobjedio smrt. Ovim riječima čovjeku se otvara nova perspektiva. Na pogrebu bude rječitih govornika koji hvale pokojnika ali su gluhi za život vječni. Svećenik ponavlja Isusove riječi: “Tko god živi i vjeruje u me, živjet će ako i umre!” Mi se kod groba ujedinimo u molitvi i vjerujemo da smrt naše pokojne, koji su vjerovali, izručuje u ruke Očeve a to znači vječno spasenje.
Naša zemeljska domovina je samo naše privremeno boravište. Ona je lijepa, ukrašena poljima i šumama, rijekama i morem…Onda tek naslućujemo kako je lijepa tek naša vječna domovina.
Danas je tmurni i prohladni jesenski dan. Jesen nas podsjeća i na našu “jesen života”: kad ćemo leći u bolesnički krevet i čekati da nam netko donese čašu vode. Smrt se ne može potkupiti ali se može pobjediti vjerom. Mala Terezija koja je preminula u 24. godini života govorila je: “Ja ne umirem nego idem u život!”
Život kratak a smrt stalna
njoj se ne zna dan ni čas
ako vrijeme gubim sada
u pogibli moj je spas