Mnogi odrasli se sjećaju zornica iz djetinjstva: upravo u došašću su hrlili po mraku na mise zornice u crkve. Neki su trebali pješačiti kilometrima po mraku. U zornicama su prepoznavali nadu, biblijsku jeku riječi Božje koja navješćuje zoru spasenja. Iz mraka našega života vidjelo se svjetlo. Noć je znak boli, straha od besmisla, smrti…a zora donosi nadu novog dana. U čovjeku je upaljeno svjetlo nade: to je vjera koju nikakav mrak ne može ugasiti. Tako su nastale zornice u kojima su ljudi doživljavali pobjedu svjetla, dana, života. “Srca gore, evo zore!” čuju se ove utješne riječi u adventskim napjevima. Zato je dobro ustati malo ranije i poći na zornice (a potom na posao). Dobro je povesti djecu koja su otvorena otajstvu Kristova dolaska. Oni to dožive na svoj način. Kao odrasli to ne mogu doživjeti. Zato im se ne smije uskratiti evanđeosko sudjelovanje ne samo u zornicama nego i u drugim slavljima kao što je Prva Pričest, Krizma…Roditelji koji se izgovaraju poštapalicom: “Kad odrastu nek se sami odluče” đavolska je zamka. Upravo “otac laži” će popuniti njihovu dušu i srce otrovom laži. Koliko je nekima trebalo vremena da se oslobode utjecaja zloga. Zato je nepravda /Solženjicin kaže “zločin” / uskratiti djeci evađeosko sudjelovanje u svetim obredima, pripremi za Prvu Pričest, Krizmu…Zornice su šansa da doživimo dublje Božju ljubav, dadnemo smisao našem hodu kroz “mračne noći” našega uspona prema nebeskom Jeruzalemu.
Danas crkva slavi sv. Barbaru – Ona je ranokršćanska mučenica čiji spomen živi do naših dana u kršćanskom puku. Mnogi su davali njezino ime djevojčicama – Barbara. U nekim krajevima to je Bara, Barka…Adventski je običaj u nekim krajevima upravo na spomendan sv. Barbare sijati pšenicu koja će do Božića porasti i biti ukras na stolu ili kod bora. U nekim krajevima sv. Lucija je dan sijanja pšenice.
Zornica na današnji dan 2015. u Slunju
Dođi oslobodi nas Gospodine Bože naš, razvedri lice svoje i spasi nas, Gospodine Bože silni! /Snimak: Gospić večeras s Velebitom u pozadini/