Zornice, rane mise prije izlaska sunca, još za mraka. u predbožićno vrijeme, počele su se slaviti u Srednjem vijeku. One su izričaj budnosti pred Kristov dolazak – Božić, ali i podsjećanje na konačni Kristov dolazak. U našem narodu nastale su adventske pjesme koje su pučko promišljanje Došašća. Narod je svoje teološko razmišljanje izrekao riječima i melodijom. Na pr. pjesma “Padaj s neba roso sveta”. Malo koji narod ima toliko bogatstvo napjeva za svako razdoblje crkvene (liturgijeke) godine kao naš narod. Pjesme su se prenosile iz generacije u generaciju. Neki kraj je dodao poneki svoj detalj i tako su pjesme živjele u narodu. Danas su zabilježene digitalnom tehnologijom i tako sačuvane za budućnost. Ali, najvažnije je da ih narod prenosi na mlađe generacije, da žive u narodu. Mogu zborovi na koncertu daleko bolje otpjevati ove napjeve ali kad ih narod pjeva on ne “nastupa” za pljesak nego ih pjeva iz dubine duše. Neki spuste suzu radosnicu kad Božji narod pjeva okupljen oko oltara i u iščekivanju Božića i konačnog Kristovog dolaska.
U ovo predbožićno vrijeme – u Došašću – čuje se poklik “Maranatha!”. To je aramejska riječ. Naime, Božji narod odveden u Babilonsko sužanjstvo zaboravio je /nakon 70 godina/ svoj materinski jezik. Govorili su aramejski. Tako je i Isus govorio. A tako je ušla ova riječ i u našu crkvu. Prvi su se kršćani tako pozdravljali. Značenje joj je; “Dođi Gospodinel” Dođi Gospodine u naš svijet razdiran ratovima, zagađivanjem duhovnog i materijalnog okoliša.
U Gospiću je danas tmurno. Ali stiže novi snijeg pa i u nizinama. A kad će ako neće sad – rekao bi did Ante
Radićev trg u Gospiću pust: hladna kiša potjerala je sve u tople stanove
Večeras ili sutra sv. će Nikola podijeliti darove dobroj djeci. Vlada pomalo uzbuđenje. Na snimci sv. Nikola u Slunju 2015. godine