Vukovarska žrtva danas je u svakom mjestu diljem domovine, u svakom srcu. Još ne možemo dokučiti misterij zla koje se sručilo na Vukovar a onda na čitavu domovinu. Ali se sjećamo naše hrabrosti, solidarnosti, naših molitava i vapaja. Sjećamo se naših golobradih mladića koji su gotovo goloruki stali pred tenkove. Vukovar je zadržao agresorsku armadu do 18. sudenog 1991. i pokazao što čeka agresora u svakom mjestu, u svakom grmu i žbunu. Srpski agresor se predstavio nakon pada Vukovara morbidnom pjesmom koju ljudski um ne može dokučiti: bez srama i stida u pjesmi su tražili od svog vođe salate a mesa imaju jer kolju Hrvate! Ovaj detalj govori o količini mržnje u kojoj su sagorjeli. Otpor agresoru nakon pada Vukovara nije bio slabiji. Naprotiv, svaka godina rata značila je bolju organizaciju otpora. Hrvatska je vojska Iako pod embargom bivala sve bolje organizirana i opremljena. Oluja je 1995. genijalnom strategijom u nekoliko sati razbila JNA i paravojne formacije te ih nagnala u kaotični bijeg neviđen u povijesti ratovanja. Upravo je to omogućilo da Vukovar mirnim putem uđe u slobodnu Hrvatsku. Dok se radujemo ulasku u zajednicu europskih slobodnih naroda ne zaboravljamo tolike žrtve koje su pale za slobodu. Hrvatska je izdržala teret prognanika kad je privreda bila gotovo na koljenima. Hrvatska je obnovila sve porušene kuće, crkve i škole. Ušala u EU, Šengen. Hrvatska je prava turistička velesila. Ne smijemo se opiti slavnom prošlosti: ona nam je samo nadahnuće za hrabrost u novim vremenima i izazovima.
Gospić: svijeće i lampioni za Vukovar. Tako je u svakom mjestu diljem domovine