Ovo je /predkorizmeno/ vrijeme razdoblje u znaku maškara. Ljudi se žele prikazato za ono što nisu pa izabiru čudovišne maske. Ali radoblje maškara ima svoj kraj. Međutim, čovjek je u sebi podijeljen /zbog istočnog grijeha/. Stoga želi ostaviti dobar dojam o sebi, odnosno prikriti pravu sliku o sebi. Trudi se da ostavi dobar dojam, da prikrije svoje nedostatke. Drugim riječima može prikriti svoje pravo lice, osobnost, tako da da se predstavi onakvim kakakav ustavri nije. Međutim, kad čovjek svjesno laže, prikriva istinu o sebi, kad želi biti u očima drugih ono što on nije, to ne može ostati nezapaženo. Naime, tada se buni njegovo tijelo i želi reći pravu istinu o nama. Zato ne samo stručnjaci po govoru tijela otkrivaju pravu sliku o čovjeku. A govor tijela ne laže nego govori istinu. Tako govornici znaju emotivno govoriti ali ih izdaje govor njihovog tijela. Oni riječima skrivaju istinu o sebi a tijelo govori istinu o njima. Čovjek je stvoren da govori istinu /istina će vas osloboditi/. Time je čovjek odražava Božju istinu. Ali, ako se bojimo istine o sebi. svojim nesavršenostima, strahovima, slabostima, onda to nastojimo sakriti maskama. Ostaviti dojam da smo sigurni, neustrašivi, logični…Naime, stalo nam je jako što drugi misle o nama. Ali, mi nismo ono što drugi misle o nama. Isus nam kaže da će nas istina osloboditi. Mi imamo svoje dostojanstvo od Boga i nitko nam ga ne može umanjiti ili oduzeti. Kao što Kristu nisu oduzeli dostojanstvo kad su ga golog izrugali, razapeli na križ i smatrali da su ga zgazili do dna. Mi postajemo pomalo ovisni o maski koju stavljamo i bojimo se da će nam je drugi skinuti. Tako živimo u neprstanom strahu da će nam masku skinuti. Postajemo robovi izvještačenosti i i ulazimo u krug tjeskobe. Pred Bogom se ne možemo zaštiti maskom. Bog vidi našu istinu koju ne možemo prikriti. Zato i mi trebamo stati pred Boga s istinom. Onda je naše kajanje prirodni korak da se približimo Bogu. Vrijeme koje nam je darovano ograničeno je. U tom vremenu hodamo u iskrenosti pred Bogom. Iskrenost i poniznost idu skupa. Naime, poniznost je realnost: kad realno sagledamo svoje stanje! Zato su sveti ljudi bili ponizni a to znači da su bili realni: sagledavali su svoju ograničenost u svjetlu Božje veličine i ljepote. Poniznost nije ponižavanje samoga sebe. Naprotiv, poniznost nas vraća k istini o nama i Božjoj dobroti koja nas ne ostavlja u našoj nemoći. Snagom vjere ulazimo u Božji svijet, u budućnost koju nam priprema. Čovjek koji moli na dobrom je putu da uđe u istinu koja će nas osloboditi.
1100. obljetnica hrvatskog kraljevstva – Povodom 1100. godišnjice Hrvatskog kraljevstva planiraju se razne manifestacije, podizanje spomen obilježja i sl. Godine 1925. – kad je slavljena 1000. obljetnica – podignuti su mnogi spomenici kralju Tomislava koji je 925. okrunjen za hrvatskog kralja (rex Croatorum). Doznajemo da će Ličko-senjska županije urediti igrališđte Osnovne škole na Udbini.