Danas mnogi žele biti originalni, nečim se isticati. Ne žele se izgubiti u prosječnosti. Zato se neki ističu odjećom, frizurom, žele osvojiti medalje, u pjevanju biti najbolji…Roditelji svoju djecu guraju u tu životnu utakmicu da se nečim istaknu da u nečemu budu prvi, da donesu medalju. Isus je poznavao ljudsku narav i zato nas je poučio. Što je on istaknuo i stavio na prvo mjesto? Ljubav koju ne može mržnja omesti ili zaustaviti. Po ljubavi se čovjek uzdiže iznad prosječnosti i ulazi u Božje srce. Nauka nam donosi neke novosti koje olakšavaju naš život, filozofija postavlja zadnja pitanja o smislu i besmislu a ljubav nas vodi u Božje srce. Božja ljubav nije uvjtovana: ti meni ja tebi! Ne! Pa i onda kad ga smatramo suvišnim i trenutačno nepotrebnim, on nas ljubi. Božja ljubav se proteže i na neprijatelje. Ne odbacuje ih nego čeka obraćenje i povratak. Božje ljubav nije sebična i osvetoljubiva kao kod nas ljudi često puta. Njegovi učenici idu putem sebedarne ljubavi i time se dižu iznad smrtnosti, straha i tjeskobe. Spadamo li i mi među takve? Danas o tome ne samo razmišljamo nego i konkretno svjedočimo ljubav okupljeni oko stola Riječi i Euharistije.
Danas u 10 sati slavimo misu u područnoj kapeli Rosulje koja pripada župi Smiljan /Gospić/