Pred drugom nedjeljom Došašća pokušavamo proniknutu poruku Božje riječi. Ivan u pustinji poziva na obraćenje. Vrijeme koje nam je podareno neponovljivo je: ono je dar Božji u kojem se rađamo za vječnost ali u tom “rađanju” sudjelujemo i mi…U jednom je talijanskom mjestu živio liječnik koji je bio borbeni ateist. Napadao je crkvu, svećenike i padre Pija, poznatog svetog čovjeka. Obolio je od raka želuca i kolege liječnici su mu predviđali nekoliko mjeseci života. Pater Pio je posjetio tog bolesnog liječnika i razgovarao s nji, Plod razgovora je bio da je liječnik briznuo u plač i tražio ispovijed.. Pobjedio je svoju oholost i otvorio se Božjem milosrđu i ljubavi. Njegova vjere utjecala je i na tjelesno zddaravlje. Došašće je vrijeme – povlašteno vrijeme – u kojem možemo doživjeti zaokret. Poput onoga bikere koji je ovako molio: Bože, oprosti mi: to tebe neće ništa koštati a meni će puno značiti. I prolio suzu. To je novo rođenje!. Vraćanje na put vjere je povratak iz mraka, ništavila, smrti u život. Istinska vjera mijenja naš život. Mi se predajemo u Božju svemoć. Koliko ima oholih srdaca poput ovog liječnika koji su zarobljeni u svojoj oholosti i ne žele napraviti iskorak prema Božjem milosrđu i doživjeti novo rođenje…
Još uvijek naš narod uživa u lijepim trenucima koje su priredili naši nogometaši na svjetskoj smotri nogometa. Mi zaboravljamo da su oni trenutačni svjetski viceprvaci a pruža im se prilika da to potvrde. Žao nam je što naši susjedi nisu ušli u 16 elitnih momčadi. Dojam je da su emocionalo nesređena momčad. Takve momčadi mogu zablistati ali ne mogu održati kontinuitet u igri pa se brzo “isprazne”. Ipak, nogomet nema veze s nasiljem i velike momčadi znaju prihvatiti poraz dostojanstveno.
u