Danas smo se uputili u Baške Oštarije. Grupa djece iz udruge “Zdenac” boravi ovdje osam dana na radnom odmoru sa svojim voditeljima. Djeca su uglavnom iz okolice Splita. Odabrali su Baške Oštarije zbog neobične prirode. Zamoljen sam da im predvodim misu u 18 sati. Bila je radost susresti se s ovom djecom, voditeljicama. Malom Josipu dao sam aparat da napravi koji snimak. Crkva ne slavi rođendane svojih sinova. Iznimka je sv. Ivan Krstitelj. On je kao dijete čudesno izmoljen, zadnji je prorok i pokazao je Krista kao Spasitelja. Crkva slavi datum smrti svojih sinova kao rođendan za nebo i vječnost. Ako jedan cvjetak uvene on ipak ostavi malu sjemenku koja niče, raste, cvjeta. A što tek čovjek koji je velebni Božji projekt: u svakoga od nas Bog je ugradio besmrtnu dušu kojoj smrt ne može ništa. Okruženi tolikim darovima ne možemo biti ravnodušni. Okupljamo se u zahvalnosti u vjeri i ljubavi oko stola gdje čujemo riječ Božju, odgovaramo vjerom i ljubavlju. To je jednostavno kao zrak koji udišemo i ne možemo zamisliti život bez zraka…Kao što ne možemo zamisliti život bez vjere i ljubavi.
Sa mise večeras u Baškim Oštarijama (fotografirao Josip)
Baške Oštarije i sav Velebit je bajka…