Danas smo imali čast i privilegij slaviti misu s vjernicima dragih župa Lađevac i Rakovica. Župnik Pave Martić otišao je na hodočašće s vjernicima u Međugorje. Rado sam prihvatio slavlje mise u spomenutim župama. Već u 6.30 krenusmo iz Gospića. Jutarnje dizanje magle stvara neobične prizore. Pogotovo na Krbavskom polju i oko Plješivice. Preko Plitvica, Rakovice i Slunja stižemo u Lađevac u 8.30 sati. Narod se već okupio i mole križni put prije mise. Dio vjernika je otišao na hodočašće. U 9 sati počela je misa. Malo sam uzbuđen: toliko sam puta u ovoj crkvi slavio misu, ispovjedao. Prisjetio sam se da smo kao mladomisnici 1967. ispovijedali ovdje od 15 sati do iza pola noći! Ovaj je narod prošao mnoge kušnje, nosio križ ali s Kristom. Ova je crkva ranjena 1991-95., obeščaćena: u njoj su neljudi pekli odojke. Danas je uljepšana i vjernici je i dalje održavaju s vrijednim župnkom. Iako nemaju orguljaša ovaj narod njeguje pučko pjevanje: čitava je crkva pjevački zbor! Nedjeljna misa je bila čvrsta točka u tjednu koja je ovom narodu davala duhovnu snagu. Mudrost križa nije važno znati nego ga živjeti! U svjetlu križa zrcali se uskrsna pobjeda nad mrakom besmisla. Krist je otvorio put u Život. Skoro su svi pristupili Pričesti.
Lađevačka župna crkva /na naslovnoj rakovačka/
U Lađevcu: križni put prije mise
U Lađevcu: pričest
U Lađevcu
Imali bismo puno toga razgovarati u Lađevcu, radovati se susretu ali treba biti u Rakovici u 11 sati. Istim putem kroz Slunj okupan suncem stižemo u Rakovicu. Narod se okuplja pješice, vozilima. Sunčani proljetni dan! Sjećamo se teških dana rata i progonstva. Posebno se sjećamo neobične Krizme 18. kolovoza 1991. u Rakovici. Nadbiskup Tamarut došao je do Karlovca ali nema šanse da dođe do Rakovice. Ovlastio je mene da krizmam djecu. Okruženi topovskim cijevima na okolnim brdima, djeca pomalo zbunjena. Oni dobro osjećaju strah roditelja i starijih. Krizmali smo tu dragu djecu u neobičnim okolnostima…
Misa je počela u 11 sati. Vjeroučiteljica svira i vodi pjevanje. Ministranti su mi dobri savjetnici a jedna je ministrantica prihvatila aparat da zabilježi koji snimak ove “gozbe ljubavi”. Kao u jeruzalemskom hramu i u našoj se duši može nakupiti svakojakog taloga. Korizma je vrijema da to izbacimo i da naša duša bude hram Duha Svetoga. Ugodno me je iznenadio ovaj puk koji je sveti puk, narod stečeni pozvan da naviješta silna djela onoga koji nas iz tame pozva k divnom svjetlu svojemu…
Nakon mise ugodni razgovor pred crkvom. Kratak ali sladak! Jedna obitelj me poziva na ručak. Izgovaram se a zapravo ne bih htio ometati obiteljski nedjeljni počinak. Mons. Marijan iz našeg doma savjetovao mi je da je najbolje da se okrijepim u restoranu “Degenija”. Nisam se mogao obraniti tolikim ljubaznim pozivima obitelji Brajdić iz Brajdić sela. Roditelji su inače podigli petero djece. Imaju veliko gospodarstvo. Kako je lijepo razgovarati s ljudima koji hoće raditi. Ručak obilan i bogat. Razgovori o običnim svagdanjim problemima, tugama i radostima, nedavnoj prošlosti i sadašnjosti. Dva sata je prošlo kao par minuta. Morao sam se ipak uputiti prema Gospiću. Istim putem. Lijepi proljetni sunčani dan. Na svakom kilometru kao da čujem riječi naše himne: “Lijepa naša domovino!”
U Rakovici: trenutak pričesti
U Rakovici
U Rakovici