Na cesti koja vodi od Gospića prema Karlobagu među čudsenim obroncima Velebita smjestilo se selo Baške Oštarije. Samo ime sugerira da je selo smješteno blizu Karlobaga. Naime, Karlobag zovu skraćeno Bag. Danas nas put vodi u ovu župu koja se spominje kao kapelanije 1803. godine. Godine 1807. mnoge su kapelanije postale župe pa tako i Baške Oštarije (Ledenik). Od tada teče i povijest ove župe. Zime su ovdje oštre i snjegovi znaju zamesti puteve. Nekad je ovdje stočarstvo bilo razvijeno. Kao svagdje i u ovo su mjesto stigle promjene. Kolone turista idu prema Karlobagu na more pa od tog “kolača” mogu i mještani nešto dobiti. Crkva je prostrana ali nema klasični zvonik već je zvonik u obliku preslice. Veliki župni stan pretvoren je u prostor za duhovne vježbe. Grupe mladih ovdje rado obave višednevne duhovne vježbe u ovoj djevičaski čistoj prirodi. Planinari ovdje imaju idealne prlike za penjanje po stijenama ali ljubitelji prirode mogu ovdje odmoriti dušu.
Mala zajednica okuplja se u 16 sati ne u crkvi nego u toploj dvorani koja je ustavri kapela. Slavimo božićnu misu. Navještaj Božje riječi isti je kao nekoj katedrali. “Onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja!” A Krist nije došao u moći i slavi nego u jednostavnosti pa čak i siromaštvu. On je dostojan naše odbačenosti, siromaštva ali nam nudi moć da budemo djeca vječnosti.
Nakon mise u lokalnom kafiću popili smo sok uz srdačni razgovor. Nekako imam dojam kao da sam s ovim ljudima odrastao, kao da smo odavna skupa. Ipak, morali smo se rastati. Povratak u Gospić. Južina danima traje i priželjkujemo malo bure da očisti zrak…
Mala zajednica okuplja se u zagrijanoj kapeli
Ljeta su ovdje čarobna