Sirijski je narod prepatio strahote pod okrutnim režimima. Ovaj inače plemeniti narod na vjetrometini različitih geostrateških interesa plaćao je krvavi danak. Donosimo sudbinu jedne majke i djeteta koji najbolje ilustriraju patnju ovog naroda. Naime, žrtve Assadovog režima, ako su preživjeli, ugledali su svjetlo na kraju tunela. Poput živih zazidanih, žrtve tajnih službi Assadovog režima sada ponovno gledaju svjetlo dana. Povratak u život pun nevjerice i povratak u slobodu pokazuje rane, posebno duševne, koje su nevjerojatne. «Liječimo bivšeg zatvorenika koji je proveo osam godina u zatvoru Sednaya. Danas ima 27 godina”, izvještavaju Omar al-Omar, voditelj aktivnosti za mentalno zdravlje za Liječnike bez granica u Idlibu i Bilal Mahmood Alsarakibi, medicinski voditelj također za MSF. Žena je, objašnjavaju zdravstveni radnici, ušla u zatvor sa svojim sinom koji je tada imao 3 mjeseca, a sada ima 8 godina: «Dijete ne zna što je keks, stablo ili ptica, čak ni igračka za igru. Ne zna čitati ni pisati. Vidio je kako njegova majka trpi fizičko i seksualno zlostavljanje. Bilo je stvarno teško razgovarati s njim”, kažu dvije liječnice. Liječnici bez granica nisu imali pristup zatvorima u Damasku: ove pacijente je MSF uputila druga organizacija. Liječnički timovi pružaju potrebnu skrb za njihov oporavak. Mnogi bivši zatvorenici, uvijek objašnjavaju liječnici MSF-a, su prestravljeni, ne mogu govoriti i odmah gube koncentraciju. Mnogi, kojima su bili uskraćeni hrana i sunčeva svjetlost, pate od teške klaustrofobije; u nekim su slučajevima tražili da ih se posjeti na otvorenim prostorima. “Danas smo primili pacijenta – kaže Omar – koji je izašao iz zatvora prije samo 70 sati. Plakao je i tresao se, nije mogao dobro izgovarati rečenice, još ne može vjerovati da je izašao iz zatvora. Bio je traumatiziran, tijelo njegovog prijatelja ostalo je u istoj ćeliji dva dana nakon što ga je vojnik pretukao na smrt.” Ukupno tri pacijenta stigla su u MSF-ovu bolnicu Salqin i tretirani su uz najveću povjerljivost. Bivši zatočenici navode različite vrste torture: fizičku, psihičku i seksualnu. Iako nisu djelovale pothranjeno, često su bile uskraćene za hranu i dnevno svjetlo, puno su plakale i zbog straha i frustracije, vrlo malo spavale. Ovo nas podsjeća na srpske zatvore u domovinskom ratu: torture su slične ili čak gore od ovih u Siriji. Još ne znamo hoće li novi “gospodari” u Siriji graditi demokratsko društvo, poštivati različitost, prava nacionalnih manjina i vjerskih zajednica ili će nastaviti progoniti one drugačije. Vrijeme će pokazati. Mudra uzrečica kaže: ako svladaš krokodila, nemoj postati krokodil! /prema L avvenire/
Novozaređeni biskup mons. Marko Medo zahvalio je nakon ređenje – Dopustite mi, na kraju ovog svečanog slavlja, podijeliti s Vama bar nešto od onog što nosim u srcu, a može se pretočiti u riječi! S Vama danas želim podijeliti iskustvo Božje ljubavi u svom životu, zahvalnost i svijest odgovornosti!
Prije svega, zahvaljujem dragom Bogu na daru života u kojem je Njegov nevidljivi prst bio tako opipljivo prisutan; na svećeničkom pozivu kroz koji sam još dublje spoznao veličinu Božje ljubavi te sada napose na izabranju u biskupsku službu kroz koju primam dragocjeni dar Božjeg povjerenja unatoč mojoj krhkosti. Uistinu, Božja je providnost sve upravljala i vodila u mom životu. Zahvaljujem Mu na djetinjstvu u kojem sam primio zdrave kršćanske temelje te učio kako se ljubi i moli od svojih roditelja: majke Janje i oca Hrvoja kojima izričem svoje iskreno: hvala! Zahvaljujem na prisutnosti, pratnji i blizini, također, svojemu bratu i sestrama s obitelji kao i svoj rodbini: strini, stricu, ujacima!
Danas je u Gospiću sunčano: ceste su prohodne a snijeg djeluje kao ukras
Vedro je a to znači da će noći biti hladne