Danas crkva slavi sv. Luku evanđelistu, autora jednog od četiriju evanđelja i Djela apostolskih ali i zaštitnika liječnika, umjetnika, kršćanske umjetnosti i knjigovođa. On je napisao treće evanđelje. Prema svemo on je Sirijac rodom iz Antijohije. Ne potječe iz židovske obitelji nego “poganske”. Nije ga Isus pozvao niti je pratio Isusa. Ali je pratio sv. Pavla i pomno bilježio njegove riječi. On je pomno istražio od živućih svjedoka Isusov život i opisao ga. U Djelima apostolskim opisuje prve “korake” crkve u vremenu. Inače je bio liječnik i i slikar. Prepostavlja se da je završio život mučeništvom u Grčkoj. U rimskoj se crkvi slavi od 9. stoljeća.
“Zato uživam u slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima, tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak“, kaže sveti Pavao (2 Kor 12, 10). To su mučenici u crkvi koji su najbolji dio crkve. Ali postoje “tihi mučenici”: oni koji rade teške poslove, doživljavaju omalovažavanja, njihova riječ je ismijana, oni su jednostavno ignorirani…Odkud takvima snaga da prežive i imaju snagu nastaviti svoj hod i zaboraviti na sve uvrede? Čak u obitelji mater zna biti ignorirana, ponižena grubim riječima, ali ona i dalje voli svoju djecu i čeka njihovo odrastanje u odgovorne osobe. Pa i onda kad nema izgleda ona se “nada protiv svake nade”. Nije li Božja ljubav prema čovjeku takova? Prema ateistima koji se umišljaju da su bogovi i da im Bog ne treba. A sve su primili kao dar! Ipak, naše vrijeme koje je neponovljivo, dragocjeni je dar u kojem se događa sudbna naše vječnosti. Povratak izgubljenog sina k ocu nije razlog za osudu nego veselje: “Ovaj moj sin bijaše mrtav i oživje!” To je razlog veselju. Kolko živih mrtvaca hoda našom zemljom?
Danas
Danas pravi jesenski dan u Lici: ova slika sve govori! Tmuran dan s laganom kišom djeluje depresivno a nekima upravo ovakav dan daje nadahnuće ra razmišljanje, molitvu, sjećanje na našu jesen života i sabiranja plodova…
Nasmijmo se!
Nakon što se gosti, nakon dva sata. ustaju i opraštaju mati upozorava sina: “Kako se kaže kad gosti odleze?” Sin kaže glasno i jasno: “Bogu hvala!”