Ponekad smo zbunjeni prilkama u svijetu u kojem živimo. Tehnološki napredak nas može toliko opčarati da mislimo da je Bog napustio ovaj svijet. Pomislimo da je on nemoćan pred ljudskom i demonskom moći i zloćom. Kad je jedan novinar slušao svjetske moćnike kako razgovaraju o manipulacijama u vođenju čovječanstva, rekao je da će on to napisati i objaviti, da će ih raskrinkati. Jedan od njih se nasmijao i rekao: što ti možeš učiniti? Mi ćemo te jednostavno proglasiti psihopatom i zauvijek ušutkati. Mi to možemo! Imamo medije. Postavlja se pitanje: Je li čovjek kao osoba nemoćan pred civilizacijom zla? Iako možda u kutku naše duše drijema vjera u Boga ona je marginalizirana. Takav sumnja da Bog može što učiniti u ovome svijetu. Zato mu se ne moli…Ovo je samo jedna od krivih slika o Bogu! Iz te krive slike o Bogu proizlazi naša nemoć pred silama mraka, demonskim silama koje se služe svim sredstvima da čovjeka odvoje od Boga i predaju ga ništavilu, besmislu, očaju…Ali, ispravna slika o Bogu sve mijenja. Naše Vjerovanje počinje riječima: “Vjerujem u Boga Oca svemogućega.” U knjizi Otkrivenja piše: “Ja sam Alfa i Omega, veli Gospodin Bog koji jest, koji bijaše i koji će doći, Svemogući” (Otk 1,8). On je bogat milosrđem. On vodi ljudsku povijest. Njegov se plan spasenja čovjeka izvršuje. Mi vidimo samo svoj mali život i očekujemo da Bog bude naš sluga, da nas oslobodi “bolesti, kuge i rata”. Ali on ima plan sa svakim čovjekom. Mi se uključujemo u njegov plan. Naš križ, patnja koju nosimo može biti dragocjena: ona nije izgubljeno vrijeme. Sve izgleda drugačije gledano Božjim očima. Naša smrt nije poraz nego novi početak. Zato se čovjek-vjernik ne smije zastrašiti pred “demonskom” civilizacijom zla. Kristovom smrću na križu razorene su sile zla. Onaj koji ustraje do kraja, taj će se spaiti! Dobra je osobna molitva kao razgovor s Bogom našim Ocem. Ali, mi smo socijalna bića: zato u ispovjedanju vjere moramo biti udruženi, moramo se okupiti. Sv. je Augustin plakao od radosti kad je vjerni puk pjevao zajedno. Zato se ne smijemo izolirati u našoj vjeri nego biti zajedno. To je zapravo crkva! Ona je osnažena i umrežena “silom odozgo” tako da joj demonske sile ne mogu naškoditi.
Hod za Isusom – Mnogi idu za Isusom do lomljena kruha, ali malo tko ide da s njim pije čašu muke.
Mnogi se dive njegovim čudesima, a malo tko slijedi sramotu križa.
Mnogi ljube Isusa, dok ih ne snađu nevolje.Mnogi ga hvale i slave, dok primaju kakvu utjehu od njega. Ali ako se Isus sakrije i za čas ih ostavi, odmah stanu jadikovati i odviše su potišteni.
A koji ljube Isusa radi Isusa i ne radi kakve svoje utjehe, ti ga hvale u svakoj nevolji i tjeskobi srca baš kao i za najveće utjehe. /Toma Kempenac/
Naš dosadašnji biskup mons. Zdenko Križić preuzima pastoralnu brigu o Splitskoj nadbiskupiji. Nama preostaje da se molimo da naša mjesna crkva /Gospićko-senjska biskupija/ dobije nadpastira koji će je voditi u burnim vremenima koja dolaze
Jesen stiže! Ovaj snimak snimljen jučer u Gospiću /Novčica/ govori da je jesen tu…Cvijeće uvene ali ostavilja malu sjemenku koja krije tajnu života. Ta će sjemenka na proljeće niknuti i nastaviti simfoniju života. Ako je tako s poljskom travom kako li je tek onda s čovjekom koji je stvoren na sliku Božju?
Danas je u Gospiću sajam. Prošetali smo između štandova…Ovaj je gospodin nešto kupio ali treba malo i popričati s trgovkinjama